Hrvatska

Vinorodna područja Hrvatske

Hrvatska se dijeli u 4 vinogradarske regije:

1. Slavonija i hrvatsko Podunavlje
2. Središnja bregovita Hrvatska
3. Hrvatska Istra i Kvarner
4. Dalmacija

Svaka od njih odlikuje se zemljopisnim, orografskim, geološkim, agroekološkim, ampelografskim, gospodarskim i drugim posebnostima. Od krajnjeg sjeverozapada Hrvatske koji je pod utjecajem srednjoeuropske, te istočnih predjela uz Dunav i obronke Fruške gore s izrazitim utjecajem panonske klime, pa do Istre na sjeveru i dubrovačke općine do ulaska u Bokokotorski zaljev na jugu jadranskog priobalja, s izrazitim utjecajem mediteranske klime, nalazi se velik broj vinogradarskih područja koja se međusobno znatno razlikuju. Te razlike što ih dijelimo u tri vinogradarske klimatske zone i koje se iskazuju podacima o srednjoj godišnjoj temperaturi i zbroju (sumi) topline, oscilaciji temperatura i pojavi kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazeva, količini i rasporedu oborina, vlažnosti zraka i drugim pojavama poput magle, tuče, rose i snijega, učestalosti vjetrova i njihova intenziteta, broja vedrih dana itd., uz one o sastavu tla, reljefu, ekspoziciji i inklinaciji i naročito sortimentu vinove loze utječu na smjer vinogradarske proizvodnje i kakvoću konačnog proizvoda, čijim se izborom i bogatstvom hrvatsko vinogradarstvo razlikuje od svih ostalih. Prava je rijetkost na tako malom prostoru susresti toliku raznovrsnost sorata kategorija i tipova vina, a upravo to Republiku Hrvatsku i u svjetskim mjerilima svrstava u iznimno zanimljivo v. i v. područje.

Za vinogradarske stručnjake, ali jednako tako i za sve potrošače i ljubitelje loze i vina posebno su zanimljivi podaci o povijesti v. i v. na tlu Hrvatske. Iako se o podrijetlu v. i v. uopće, a na našem tlu posebno, obavljaju sustavna istraživanja, na neka pitanja za sada odgovora nema ili su oni nepotpuni. Spomenimo bar neke od tih zanimljivosti:

Na području RH nađene su okamine (fosilni ostaci) predaka v. l. iz trećeg razdoblja mezozoika (krede), dakle, stare više od sedamdeset milijuna godina (Radoboj, Hrv. zagorje), a da taj nalaz nije usamljen slučaj potvrđuju slična otkrića u Istri i na nekim drugim mjestima. Kod nas se često događa da se prigodom pripreme tla za sadnju, ili u drugim zgodama, iskopaju kamene ploče s otiscima lista, sjemena ili rozgve loze, te da se naiđe čak na razne predmete od keramike. Takve slučajne nalaze valjalo bi stalno stručno i sustavno bilježiti i znanstveno analizirati, jer osim što su značajni za v. i v. znanost i povijest uopće, mogu u znatnoj mjeri pridonijeti i marketingu naših vina.

Osim fosilnih ostataka, koji govore o prisustvu preteča v. l. na našem tlu u prošlosti, spomenimo da od pradavnih vremena pa sve do danas na mnogim mjestima (u južnoj Dalmaciji i u Hercegovini npr.) raste divlja loza koju naš narod naziva vinika, vinjaga i loznica, pa je i to prilog u otkrivanju njene pradomovine. Kulturu uzgajanja plemenite v. l. na naše obale, pretpostavlja se, donijeli su grčki kolonizatori, a za njeno širenje na područje današnje kontinentalne Hrvatske, uz Ilire, Kelte, Tračane i Grke, zaslužni su i Rimljani. Naime, Rimljani su u Istri (179./178. pr. Krista) zatekli razvijeno vinogradarstvo i maslinarstvo, najveća ostvarenja helenske civilizacije, da bi u pojedinim razdobljima, na prostorima gdje su gospodarili (a to znači i na područjima današnje kontinentalne Hrvatske), tu proizvodnju kočili (npr. Domicijan, 51.- 96. i dr.) ili poticali (Prob). Hrvati su ta znanja preuzeli od starosjedilačkih romaniziranih ilirskih plemena, koje su ovdje zatekli, da bi ih dalje širili i unapređivali. Na tom putu bilo je uspona i padova. Među najkritičnija ubrajaju se razdoblja ratova, a u novije doba i razdoblja pojava bolesti i štetnika (pepelnice, plamenjače i trsne uši).

Iako je rasprava o povijesti v. i v. na području RH. značajna i zanimljiva, zbog zadanog obujma i sadržaja ove knjige, nećemo ju nastaviti, pa čitatelja upućujemo na korištenu literaturu, uz nadu da će broj radova s ovom tematikom u skoroj budućnosti biti i veći.

Iz pregleda poljoprivrednih površina u Republici Hrvatskoj, prema kategoriji korištenja, proizlazi da je 2013. pod  vinogradima bilo 26100 ha, 2014. 25587 ha, 2016. 23400 ha te 2017. 21900 ha. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), površine pod vinogradima u 2023. godini su iznosile 19.826 ha, proizvedeno je 94.905 t grožđa te 612.000 hl vina.Evidentan je pad površina pod vinogradima. Ovi podaci o stanju vinogradarskih površina ukazuju na potrebu hitne regeneracije vinogradarstva u Hrvatskoj, s obzirom na činjenicu da se i zbog starosne dobi mnogi nasadi moraju krčiti.

Prema Statističkom godišnjaku, u 2017. godine u Hrvatskoj po  ktegorijijama korištenja poljoprivrednih površina vinogradi zauzimaju 1,5%.

Godine 2017. prema gore cit. izvorima, urodilo je 116 307 t grožđa. Od te je količine (prema procjeni) oko 10 % potrošeno u svježem stanju, a ostatak je prerađen u 726 000 hl vina. Radi usporedbe spomenimo da je 2001. godine (prema podacima OIV-a) u RH proizvedeno 3.590.000 dt grožđa i 1.950.000 hl vina.

Vinogradarske površine od 14.457,49 ha zauzima 20 vodećih sorata, a dominantne su sorte Graševina, Malvazija istarska i Plavac mali. Ostatak vinogradarskih površina zasađen je sortama  merlot, cabernet sauvignon, pavnina crna, chardonay, rajnski rizling, frankovka, ostalo,

Uz navedene podatke, spomenimo da su, (prema jednoj ranijoj analizi koju je provela bivša Poslovna zajednica za v. i v. Hrvatske iz Zagreba 2004.), bijeli kultivari u sortimentu Republike Hrvatske zastupljeniji od crnih. Iskazan u postocima je otprilike 60 % bijelih, naprama 40 % crnih kultivara.

Do podataka o površinama vinograda dolazi se  na temelju vinogradarskog katastra .

Nakon donešenog Pravilnika o vinogradima i vinogradarskom katastru 20001. svaka županija donosi Vinogradarski katastar koji se sastoji se od glavne knjige i pomoćne knjige.

Idealni zemljišni i klimatski uvjeti, koji nam nude radosti vlastite berbe i pružaju mogućnosti vlastite proizvodnje plemenite kapljice vrhunske kakvoće, sami za sebe ništa ne znače ako se ne iskoriste.  Hrvatska ima veliki broj autohtonih sorata. Na Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze nalazi se 258 sorti, od kojih su 134 autohtone, a oko 200 ih je preporučeno kao sorte za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti. Oživljavanjem ove proizvodnje moguće je riješiti mnoga značajna gospodarska i socijalna pitanja (od zapošljavanja i iseljavanja s vinogradarskih područja do razvoja turizma, izvoza i općenito boljeg standarda naših ljudi). Hrvatsko je vinogradarstvo u odnosu na mnoga druga u mnogočemu iznimno, ono mora biti usmjereno na proizvodnju vina vrhunske kakvoće, jer za to postoje mnogi uvjeti, i jer će se samo na taj način ono moći nositi sa sve većom i organiziranijom konkurencijom, ne samo na svjetskom, već u skoroj budućnosti i na vlastitom tržištu. U tome svakako mogu pomoći i sredstva koja se dobivaju iz EU.  Od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji za potpore sektoru vina koriste se financijska sredstva iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP).

Uspješno su završena dva programska razdoblja u okviru Nacionalnog programa pomoći sektoru vina (2014. – 2018. i 2019. – 2023.).

Prema trenutačno važećem Pravilniku o zaštićenim oznakama izvornosti i zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, tradicionalnim izrazima i označavanju vina ( NN149/09) i listi zemljopisnih oznaka (NN 6/04.) te drugih važećih propisa, Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 32/19) propisan je sortiment dopuštenih kultivara posebno za svaku podregiju. Privremeno dopušteni su oni koji su zatečeni u pojedinim vinogorjima na dan stupanja na snagu cit. Pravilnika, a ne nalaze se na popisu u tom dokumentu. Potpuni podaci o podjeli na regije, podregije i vinogorja,  navedeni su pod pojmom Hrvatske vinogradarske regije, podregije i vinogorja.

Na podnožjima i obroncima brojnih brda i gora sjeverno od Kupe i Save od davnina uzgaja v. l., vodeće su bijele sorte među kojima posebno mjesto pripada graševini. O  bogatoj tradiciji vinogradarstva na ovom području svjedoče brojni nalazi poput onih iz Krapine, Vinagore, Lobora i Petrijanaca. Premda je loza na ovim prostorima uzgajana i prije, počeci v. i v. povezuju se uz rimskog cara Oktavijana Augusta (63.-14. pr. Krista) kada su krčene prve šume, a na paljikama sađeni prvi vinogradi. Po tom je caru današnja Moslavačka gora prozvana Mons Claudius, a zapis o tome ostavio nam je antički geograf Ptolomej koji je živio u II. stoljeću.

Na brz razvoj v. i v. i ovog područja utjecalo je i širenje kršćanstva. To naročito vrijedi za srednji vijek u kojem vinogradarstvo ima ogromno gospodarsko značenje. U to doba, osim vinograda u vlasništvu imućnijih vlastelina, mnogi su u posjedu Crkve, kakav je primjer i na području nekadašnje opatije Kutjevo (Valisa Aonesta de Gotho sen Kuttyevo; 1232.-1536.) gdje djeluje svećenički red cistercita. Mogli bismo tako nabrajati mnoge zanimljive podatke o usponu vinogradarstva (npr. na južnim obroncima Medvednice, o čemu postoje zapisi i u Zlatnoj buli iz 1220.), ali i o njegovu padu (npr. nakon provale Turaka). O daćama zvanim gornicama i desetinama, te o raznovrsnoj i velikoj proizvodnji vina potkraj XVIII. st. kada se ona cijeni na više od milijun vjedara (što je u novcu bilo više od vrijednosti tadašnje proizvodnje žita), o uzrocima seljačkih buna u H. i o drugim zanimljivostima, zbog ograničenog prostora nećemo govoriti pobliže. Dodajmo samo da novo razdoblje vinogradarstva u H. počinje 1841. osnivanjem Gospodarskog društva koje je sustavno unapređivalo v. i v., a čije smo samo pojedine zaslužne članove i suradnike (Stražimir Dragutin, Trummer, Vukatinović, Štriga, Šulek, haulik i dr..) i u ovom leksikonu spomenuli. Utjecajem tog društva hrvatski su vinogradari izlagali vina na Prvoj izložbi u Beču (1857.) kada su naročito zapažena iločka vina a njegovom zaslugom organizirana je i Prva hrvatska izložba vina u. Sv. Ivan Zelina (1860.) i gospodarska izložba u Zagrebu (1864.) specijalizirani vinski sajam u Krapini (1904.). Pojavom bolesti i štetnika počinje propadanje loze, pa se u cilju zajedničke borbe protiv tih prirodnih neprijatelja i nailazećih gospodarskih teškoća osnivaju prve vinogradarske udruge i zadruge (od kojih od osnutka 1929. pa do danas nije prestala raditi Prva plešivičko-okićka vinogradarska zadruga Gornji Desinec).

Ratovi i druge mjere gospodarske politike doveli su do stanja o kojem u svijetlu važeće regionalizacije želimo također dati bar osnovne podatke.

Podunavlje

Podregija Podunavlje obuhvaća tri vinogorja, Srijem (1750 ha), Erdut (880 ha) i Baranja (1170 ha) u kojima je uz neprocjenjiva ljudska stradanja i vinogradarstvo i vinarstvo pretrpjelo ogromne štete u vrijeme agresije na Hrvatsku (1991.-1995.), pa ono trenutačno još ni proizvodnjom (u 2005. godini na oko 3800 ha), ni prisutnošću svojih vina na domaćem i stranom tržištu nije doseglo onu razinu zbog koje je nazvano hrvatskim vinogradarsko-vinarskim draguljem. Mirnom reintegracijom u pravni i gospodarski sustav Republike Hrvatske koja je počela u tijeku 1997. godine, započeta je obnova, i redovita proizvodnja u plantažnim vinogradima Belja (Kneževi vinogradi), IPK Osijeka (u Erdutu), Vupika (na terenima znamenitog Vučedola i dr.), gdje su se i ranije uzgajali kvalitetni vinski kultivari (graševina, traminac, pinot bijeli, rizling rajnski, chardonnay, sauvignon, muškat ottonel, od bijelih, te frankovka, cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot, pinot crni i dr., od crnih). Uz birani asortiman i idealne klimatske i zemljišne uvjete, ovdje su se od davnina proizvodila iznimno dobra vina, među kojima već dugi niz godina posebno i počasno mjesto pripada iločkom tramincu. U privatnom sektoru v. i v. proizvodnje, također je mijenjan asortiman, pa se još samo ponegdje mogu naći stare sorte poput slankamenke, kadarke, ružice i neke druge.

Slavonija

U vinogradarski najprostranijoj i proizvodnjom najvećoj podregiji Slavonija s deset vinogorja:

• Vinogorje Đakovo (Đakovo, Trnava, Drenje, Levanjska Varoš, Satnica Đakovačka, Gorjani, Punitovci, Viškovci)
•  Vinogorje Slavonski Brod (Garčin, Podcrkavlje, Slavonski Brod, Sibinj, Brodski Stupnik, Oriovac, Bukovlje, Klakar, Bebrina, Donji Andrijevci, Vrpolje, Slavonski Šamac, Strizivojna, Gornja Vrba, Oprisavci, Gundinci, Velika Kopanica, Sikirevci)
• Vinogorje Nova Gradiška (Nova Gradiška, Nova Kapela, Staro Petrovo Selo, Rešetari, Cernik, Gornji Bogičevci, Dragalić, Okučani, Stara Gradiška, Vrbje, Davor)
• Vinogorje Požega – Pleternica (Požega, Pleternica, Brestovac, Jakšić)
• Vinogorje Kutjevo (Čaglin, Kutjevo, Kaptol, Velika)
• Vinogorje Daruvar (Daruvar, Dežanovac, Konačnica, Sirač, Đulovac)
• Vinogorje Pakrac (Pakrac, Lipik)
• Vinogorje Feričanci (Našice, Feričanci, Podgorač, Donja Motičina, Đurđenovac)
• Vinogorje Orahovica – Slatina (Orahovica, Slatina, Čačinci, Mikleuš, Nova Bukovica, Voćin, Sopje, Čađavica, Crnac, Zdenci)

Na ukupno 2951,32 ha proizvode se raznovrsna bijela, rosé i crna vina, koja su i izvan naše domovine stekla dobar glas. Tome je uz dugu tradiciju i marljiv i savjestan rad pridonijela i stalna briga o redovitoj opskrbi tržišta finalnim vrsno dorađenim i ukusno konfekcioniranim vinima. Najpoznatije vino cijele kontinentalne regije i ovog njenog područja je graševina. To je vino (poput graševina iz Kutjeva, Slavonskog Broda, Daruvara i Đakova, vjerojatno najviše pridonijeli dobrom glasu ove podregije. Raznovrsnost ponude bijelih, rosé i crnih vina ovog kraja ogleda se i u raznolikosti kultivara, među kojima se posebno ističu chardonnay, pinot bijeli, rizling rajnski, silvanac zeleni, müller thurgau od bijelih, te frankovka (naročito iz vinogorja Feričanci), pinot crni i zweigelt i dr. Tome pridonosi i velik broj proizvođača među koje se, uz velike tvrtke poput Kutjevo d. d., PPK Orehovica, Badel 1862 i dr. uspješno ubrajaju i sve brojniji privatni proizvođači (poput vinogradarstva i vinarstva Enjingi, vinogradarstva i vinarstva Krauthaker, Vinogradarstva i podrumarstva Zdjelarević i dr.) koji u ovo vrijeme stasanja našeg tržišnog gospodarstva značajno pridonose ugledu hrvatskog v. i v. Premda bismo o bogatoj povijesti v. i v. ovoga kraja, o pohvalama vinima i o vrijednim proizvođačima iz ove podregije mogli još dugo i razložno govoriti, zbog ograničenog prostora spomenimo tek da je dobar glas, npr. kutjevačkih vina vezan i uz već spominjanu cistercitsku opatiju (iz 1232. god.), na čijim su ruševinama nakon turskih haranja nastavili uzgoj loze novi vlasnici vlastelinstva (zagrebački isusovci od 1669. do 1773., a nakon toga, sve do dražbe 1882. Naukovna zaklada). Najveće zasluge promicanju ove djelatnosti u tom dijelu Slavonije pripadaju obitelji Turković, a na Đakovačkom području biskupu Antonu Mandiću i Josipu Jurju Strossmayeru, te brojnim drugim djelatnicima što nesebično rade za opće dobro.

Podregija Prigorje-Bilogora-Moslavina i Pokuplje

Središnja i bregovita Hrvatska (3019,77 ha)

Južni obronci stare gore Moslavine, o kojoj smo već ponešto rekli, pogodni su za uzgajanje v. l. pa ne samo da je v. i v. u ovoj istoimenoj podregiji vrlo staro, već je ono i vrlo kvalitetno. To naročito vrijedi za vinogorje Voloder-Ivanić Grad (s oko 1400 ha), koje je proizvodnjom i raznolikošću svojih vina veće od drugog, Čazma (865 ha). Uz autohtone kultivare moslavac (furmint) i škrlet, najviše se uzgaja kraljevina, koju sustavno potiskuje graševina, a u novije vrijeme i drugi kvalitetni kultivari poput chardonnaya, rajnskog rizlinga, pinota bijelog, semillona bijelog, sauvignon Ovdje se očuvala skoro već zaboravljena petrinjska dišeća ranina, čija vina su, upravo samo toj sorti svojstvenoj aromi prepoznatljiva. Glavno v. i v. središte je u Voloderu, gdje je već 1913. osnovana Hrvatska vinarska zadruga moslavačkih vinogradara, i gdje je na unapređenju vinogradarstva ovog kraja djelovao Lujo Miklaužić, po kojem je prozvana Udruga vinogradara i vinara moslavačkog kraja.

Podregija Prigorje-Bilogora  (756,81 ha) obuhvaća šest vinogorja:

• Vinogorje Dugo Selo – Vrbovec (Dugo Selo, Brckovljani, Preseka, Vrbovec, Dubrava, Farkaševac, Gradec, Rugvica)
• Vinogorje Kalnik (Kalnik, Križevci, Sveti Petar Orehovec, Sv. Ivan Žabno, Gornja Rijeka)
• Vinogorje Koprivica – Đurđevac (Koprivnica, Sokolovac, Rasinja, Koprivnički Ivanec, Koprivnički Bregi, Novigrad Podravski, Đurđevac, Virje, Kloštar Podravski, Podravske Sesvete, Kalinovac, Ferdinandovac, Molve, Novo Virje, Gola, Hlebine, Peteranec, Drnje, Legrad, Đelekovec)
• Vinogorje Bilogora (Bjelovar, Grubišno Polje, Veliki Grđevac, Kapela, Rovišće, Veliko Trojstvo, Nova Rača, Velika Pisanica, Severin, Šandrovac, Zrinski Topolovac)
• Vinogorje Zelina (Sv. Ivan Zelina, Rakovec, Bedenica)
• Vinogorje Zagreb (Grad Zagreb sjeverno od Save).

u kojima nije iznevjerena karakteristika cijele regije. Naime, bijeli kultivari su vodeći i među njima opet već isticana graševina, premda je hvaljeno i crno vino frankovka. I ovdje, kao i u susjednom vinogorju Hrvatsko Zagorje, tek se manja količina proizvedenog grožđa preradi i doradi za tržište (prigorska kraljevina ili križevačka graševina i vina sve brojnijih privatnih proizvođača), a mnogo veća potroši u kućanstvima ili služi za opskrbu tzv. vikend potrošača. O križevačkim štatutima i regulama po kojima se odvija pajdaška veselica rečeno je ponešto pod tim pojmom. Ovdje valja istaći da je u Križevcima osnovano naše prvo Gospodarsko-šumsko učilište (o kojem je više rečeno u natuknici poljoprivredno školstvo) iz kojega su potekli kod nas prvi školovani v. i v. stručnjaci. Jedno od šest vinogorja ove podregije naziva se Zagreb (sjeverno od Save). Zanimljivo je da je na tom području, točnije na području grada Zagreba, prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH (dokumentacija 913/93, Zagreb 1994) i to u vrijeme prije donošenje Zakona o područjima županija, gradova i općina u RH, (znači prije 30. 12. 1992.) bilo oko 25.000.000 trsova, što je u odnosu na sve druge gradove i općine u RH bilo najviše. Podaci govore da je ovo vinogorje u prošlosti bilo višestruko bogatije lozom i vinom, a to potvrđuju i nazivi nekih dijelova ovog milijunskog grada, koji i danas nose vinogradarske toponime. Zagreb je naše najveće tržište vina (i ostalih alk. i bezalk. pića), sjedište hrvatske najveće vinarske tvrtke Badel 1862 d. d. i središte naših najviših znanstvenih i istraživačkih institucija i u oblasti v. i v.

Proizvodnjom grožđa i vina, te njihovom doradom za tržište najmanja podregija Središnje i bregovite Hrvatske je Pokuplje ( 73,38 ha) s tri vinogorja :

• Vinogorje Karlovac (Karlovac, Netretić, Bosiljevo, Duga Resa, Generalski Stol, Barilović, Draganić, Lasinja, Krnjak, Vojnić, Cetingrad, Tounj, Slunj, Ogulin, Josipdol, Vrbovsko),
• Vinogorje Vukomeričke gorice (Grad Zagreb južno od Save, Pisarovina, Pokupsko, Kravarsko, Velika Gorica, Orle)
• Vinogorje Petrinja (Petrinja, Sisak, Lekenik, Sunja, Glina, Martinska Ves, Topusko, Gvozd, Hrvatska Kostajnica, Majur, Dvor, Jasenovac, Hrvatska Dubica, Donji Kukuruzari).

u kojima vinogradarstvo nema značaj kao u Slavoniji ni kao na Plešivici, jer su ovdje i uvjeti za tu djelatnost nepovoljniji. U starijoj literaturi nalazimo podatke iz kojih je lako zaključiti da je i na ovom području u prošlosti vinogradarstvu pridavana veća pozornost. Petrinjska ranina i žuti ovnek autohtone su sorte ovog kraja, o čijoj bi gospodarskoj vrijednosti naša vinogradarska znanost morala dati svoj sud.

Plešivica

Podregija Plešivica ( 410,25 ha) s pet vinogorja:

• Vinogorje Samobor (Samobor, Sv. Nedjelja, Žumberak, Stupnik)
• Vinogorje Plešivica – Okić (Klinča Sela, Jastrebarsko – katastarske općine Desinec, Plešivica, Plešivička Reka
• Jastrebarsko, Cvetković, dio katastarske općine Okić)
• Vinogorje Sveta Jana (Jastrebarsko – katastarske općine Sveta Jana, Slavetić, Petrovina, Volavje, Gornja Kupčina, Čaglje, Domagović)
• Vinogorje Krašić (Krašić)
• Vinogorje Ozalj – Vivodina (Ozalj, Kamanje, Žakanje, Ribnik).

proteže se padinama i podnožjem južnih obronaka Plešivice, Okića, Samoborskog i Žumberačkog gorja koje ih štiti od sjevernih vjetrova. I ovdje su nažalost mnogi izrazito vinogradarski položaji u nagloj vikend izgradnji za relativno malu zaradu nepovratno žrtvovani. Ipak, pretežni dio plešivičkih amfiteatara krasi vinova loza i na njihovom gornjem rubu načičkane drvene kleti, čiji sklad ponegdje prekidaju novogradnje, nerijetko okružene živicama i crnogoričnom, za ovaj kraj neuobičajenom vegetacijom čempresa i cedra. Iznimno povoljni mikroklimatski uvjeti s obiljem sunca uz stoljećima pažljivo birani sortiment i, dakako, marljive ruke vinogradarskih djelatnika stvaraju ovdje skladna, blago aromatična i nerijetko kisela, uvijek svježa i pitka vina koja su naročito tražena i cijenjena u tek dvadesetak kilometara udaljenom Zagrebu. O vinogradarstvu ovog kraja sačuvani su pisani dokumenti stari više od šesto godina (točnije, iz 1370. godine), a mnogi zapisi bilježe posebne vinogradarske položaje (poput Mladine npr.) čija se vina i danas uvrštavaju među najbolja. Zadružni duh koji je ovdje dugo njegovan očuvao je vinogradarstvo u najtežim vremenima, utjecao je na prilagođavanje sortimenta, preradbe i doradbe vina suvremenim zahtjevima tržišta. Uz zadružne vinarije (Gornji Desinec, Plešivica) i druge vinarske organizaciju u tom kraju (s podrumima u Gornjoj Reki, Mladini i Krašiću), te podrum u Sv. Jani, sada vino dorađuju i nude na tržištu i mnogi privatni proizvođači, od kojih su neki (poput vinogradarstva Tomac, Velimir Korak i dr.) značajna priznanja za svoja vina dobili na domaćim i na međunarodnim izložbama. Raduje činjenica da se uz stari kvalitetni sortiment (kraljevina, slatki zelenac, veltlinac crveni..) i ovdje sve više sadi graševina, ali i rajnski rizling, neuburger, traminac, pinot bijeli, chardonnay i druge sorte, od kojih su mnoge zaštićene i prisutne na tržištu. Od crnih kultivara vodeći je portugizac, od kojeg proizvedeno mlado vino sve više cijene u susjednom Zagrebu, poglavito u vrijeme trajanja vinskih slavlja prozvanih “Zagrebački dani portugisca”.

Zagorje-Međimurje

Podregija Zagorje-Međimurje  ( 1540,67 ha) brežuljkast je kraj sa devet vinogorja.

• Vinogorje Međimurje (Štrigova, Selnica, Sv. Juraj na Bregu, Gornji Mihaljevec, Sveti Martin na Muri, Mursko Središće, Podturen, Dekanovec, Domašinec, Belica, Čakovec, Nedelišće, Mala Subotica, Prelog, Vratišinec, Strahoninec, Orehovica, Pribislavec, Goričan, Kotoriba, Sveta Marija, Donja Dubrava, Donji Kraljevec, Donji Vidovec, Šenkovec)
• Vinogorje Varaždin (Varaždin, Vinica, Ivanec, Novi Marof, Varaždinske Toplice, Ljubišćica, Breznički Hum, Breznica, Visoko, Lepoglava, Bednja, Klenovnik, Maruševac, Donja Voća, Cestica, Jalžabet, Gornji Kneginec, Sveti Ilija, Beretinec, Vidovec, Petrijanec, Sračinec, Trnovec Bartolovečki), Vinogorje Ludbreg (Martijanec, Ludbreg, Mali Bukovec, Veliki Bukovec, Sv. Đurđ)
• Vinogorje Krapina (Đurmanec, Petrovsko, Krapina, Radoboj, Jesenje)
• Vinogorje Zlatar (Zlatar, Lobor, Mače, Zlatar Bistrica, Hrašćina, Budinščina, Konjščina, Mihovljan, Novi Golubovec)
• Vinogorje Zabok (Veliko Trgovišće, Krapinske Toplice, Sveti Križ Začretje, Zabok, Bedekovčina)
• Vinogorje Klanjec (Klanjec, Kraljevec na Sutli, Kumrovec, Tuhelj, Zagorska Sela)
• Vinogorje Stubica (Donja Stubica, Gornja Stubica, Marija Bistrica, Oroslavje, Stubičke Toplice)
• Vinogorje Pregrada (Pregrada, Hum na Sutli, Desinić)
• Vinogorje Zaprešić (Zaprešić, Bistra, Jakovlje, Luka, Dubravica, Marija Gorica, Brdovec, Pušća)

koja se međusobno samo na prvi pogled neznatno razlikuju. Najveći broj zagorskih vinograda smjestio se na rebrastim brežuljcima blagih, a ponegdje i strmih nagiba s kojih se pružaju nezaboravni vidici na zelene plodne doline i modre šumovite gore (Ivančice, Medvednice i dr.). Ovdje se pretežno uzgajaju stare kvalitetne bijele sorte (belina, lipovina, kraljevina, plavec žuti i druge), čije grožđe proizvođači prerađuju u svojim kletima i još uvijek mnogi na tradicionalan način. ponajviše za vlastite potrebe. Vina su svjetla, lagana, kiselkasta, a u lošijim godinama i kisela, pa otuda i navika da se skoro redovito piju pomiješana s kiselicom (kao gemišt). Za razliku od Zagorja, u međimurskom dijelu ove jedinstvene podregije, uz kraljevinu, sortu starijeg sortimenta, sve se više uzgaja graševina, moslavac i rizling rajnski, dok su ostale bijele (pinot bijeli, silvanac, traminac, chardonnay, muškat ottonel i dr.) i crne sorte (portugizac, frankovka) prisutne znatno manje. Među potrošačima opravdano se najviše cijene vina iz Vinice, Varaždin brega, Štrigove, Urban brega i nekih drugih područja, a u tome (uz pogodan položaj vinograda i pravilnu agrotehniku i ampelotehniku), dio zasluga valja pripisati nekad razvijenom zadružnom pokretu (u Desiniću, Vinici, Pregradi, Krapini i dr.) i suvremenoj preradbi grožđa i proizvodnji vina u Začretju, Štrigovi, Varaždinu i kod mnogih privatnih proizvođača, koji sve više brinu o zaštiti svojih vina i o njihovoj suvremenoj doradbi.

U Primorskoj Hrvatskoj, čije granice omeđuju razvedene obale kopna i mnogobrojnih otoka uz Jadransko more s jedne, i planinski lanac Dinarida s druge strane, uzgajaju se pretežno sorte crnog grožđa i analogno tome ponajviše proizvode rujnocrvena vina.

Istra i Hrvatsko primorje

Najsjevernija podregija Primorske Hrvat­ske je hrvatska Istra, s ukupno oko 2814,09 ha vinograda,  najviše uz njenu zapadnu obalu. Blaga suptropska klima, naročito priobalnog dijela, tog nekad zvanog zelenog poluotoka, privlačila je brojne narode da bi se nakon prolaznih Grka, Rimljana i dr. u VII. st. trajno nastanili Hrvati. Mnogi nalazi materijalne kulture (poput amfora, tijesaka, nadgrobnih spomenika s motivima loze i grožđa itd.) kao i pisane povijesti i u narodu još rabljenih toponima (Kalavojna..) govore o prošlosti v. i v. ovog područja.

• Vinogorje Zapadna Istra (Bale, Brtonigla, Buje, Fažana, Grožnjan, Kaštelir – Labinci, Ližnjan, Marčana, Medulin, Novigrad, Poreč, Pula, Rovinj, Sveti Lovreč, Umag, Višnjan, Vižinada, Vodnjan, Vrsar, Funtana, Tar – Vabriga)
• Vinogorje Centralna Istra (Buzet, Barban, Cerovlje, Gračišće, Kanfanar, Karojba, Lanišće, Lupoglav, Motovun, Oprtalj, Pazin, Sveti Petar u Šumi, Svetvinčenat, Tinjan, Žminj)
• Vinogorje Istočna Istra (Kršan, Labin, Pićan, Raša, Sveta Nedelja).

Ekološke različitosti, koje na malom prostoru prelaze, reklo bi se, u kontraste, uvjetuju raznolikost v. i v. proizvodnje. Među preporučene kultivare (Pravilnikom o Nacionalnoj listi…,»Narodne novine«, broj 32/19) svrstano ih je trideset i osam. Na cijelom istarskom poluotoku vodeća je bijela sorta malvazija istarska koja je osnova proizvodnji brojnih vina s k.z.p. iz kategorije kvalitetnih i manjeg broja vrhunskih. Ostale sorte za bijela vina (chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, muškat ottonel i dr.) proizvode se u znatno manjem opsegu, a proizvodnja muškata bijelog (momjanskog) bila je skoro potpuno iščezla, ali se, zaslugom mladih vinogradara i vinara uzgoj tog kultivara ponovno obnavlja.

Nekad vodeći crni kultivari teran i rafošk, iz kojih se proizvode istoimena zaštićena vina s k.z.p. (motovunski teran i dr.), polako ali sigurno prepuštaju mjesto vinima proizvedenim iz drugih kultivara među kojima poglavito merlotu crnom i cabernet sauvignonu, od kojih su neka svrstana i među vrhunska. U skupini rosé vina spomenimo bujsku hrvaticu i porečki rosé cabernet sauvignon.

Za razliku od Istre, gdje je proizvodnja veća i raznolikija, u vinogorjima podregije Hrvatsko primorje s pet vinogorja

• Vinogorje Opatija – Rijeka – Vinodol (Lovran, Mošćenička Draga, Opatija, Matulji, Kastav, Čavle, Kraljevica, Viškovo, Bakar, Bribir, Crikvenica, Novi Vinodolski, Vinodolska općina, Rijeka, Kostrena, Karlobag, Senj)
•  Vinogorje Krk (otok Krk)
• Vinogorje Rab (otok Rab)
• Vinogorje Cres – Lošinj (otoci Cres, Lošinj, Susak i lošinjska otočna skupina)
• Vinogorje Pag (otok Pag, otok Vir).

i ukupno oko 225,43 ha vinogradarskih površina, ona je svedena na manji opseg i tek nekoliko zaštićenih vina među kojima se ističe kvalitetno vino Žlahtina, koju najviše proizvode i tržištu nude brojni proizvođači iz Vrbnika. Svoja vina štite i uglavnom lokalnom tržištu nude i proizvođači s otoka Paga (gegić), otočića Suska (trojšćina , sansigot) i iz Vinodola (žlahtina, cabernet sauvignon i dr.).

Rijeka, najveće središte u toj podregiji i najveća hrvatska luka, značajan je tranzitni i doradbeni centar za vina što potvrđuju i podaci da je u ovom gradu između dva svjetska rata (od 1920. do 1940.) djelovalo čak 10 vinarskih poduzeća čiji je rad naslijedila tvrtka Istravino, koja se pročula proizvodnjom vermuta, prošeka, gaziranog pjenušavog vina bakarske vodice i doradi stolnih i kvalitetnih vina iz drugih vinogorja.

Sjeverna Dalmacija, Dalmatinska zagora, Srednja i Južna Dalmacija

Podregija Sjeverna Dalmacija s oko 776,75ha pod vinogradima ima 5 vinogorja smještenih pretežito na prostoru Bukovice i Ravnih kotara, a tek manjim dijelom i na obalno-otočkom području.

• Vinogorje Zadar – Biograd (Zadar, Nin, Starigrad, Novigrad, Posedarje, Zemunik Donji, Galovac, Sukošan, Bibinje, Sveti Filip i Jakov, Pakoštane, Ražanac, Vrsi, Privlaka, Poličnik, Biograd na Moru, otok Pašman, otok Ugljan, otok Dugi otok, otok Silba i ostali otoci zadarske otočne skupine)
• Vinogorje Benkovac – Stankovci (Jasenice, Obrovac, Ervenik, Kistanje, Stankovci, Polača, Benkovac, Lišane Ostrovičke, Škabrnja)
• Vinogorje Šibenik (Pirovac, Tisno, Vodice, Tribunj, otok Murter, otok Žut, Kornati, Bilice, Šibenik, otok Zlarin, otok Kaprije, otok Žirje, otok Prvić i ostali otoci šibenske otočne skupine)
• Vinogorje Skradin (Skradin)
• Vinogorje Primošten (Primošten, Rogoznica).

Bez obzira na ujednačenost ekoloških uvjeta najvećeg dijela ove podregije i veliku proizvodnju stolnih bijelih (iz grožđa trbljan i dr. kultivara) i crnih vina (plavina i druge autohtone sorte) ona se je na tržištu pročula po vinima autohtonih sorata s posebnih položaja kao što su primoštenski Babić i oklajski Debit (odnosno oklajska žutina). Novi vinogradi na položaju Kurlat, kraj Benkovca, promijenit će vinogradarsku sliku ovog područja. Naime, uvođenje (introdukcija) novih crnih (grenache crni, carignan, syrah), odnosno bijelih sorata (ugni blanc i dr.) već je dalo određene učinke koji će u skoroj budućnosti još više poboljšati raznovrsnost ponude vina toga kraja.

Proizvodnja stolnog grožđa što je 1987.-1990. godine bila procijenjena na 42.000 dt/godinu, trebala je promijeniti karakter dotadašnje vinogradarske proizvodnje. Iako su postignuti rezultati najavljivali daljnja kretanja u tom pravcu, agresijom na RH ta su kretanja zaustavljena i, kako izgleda, odgođena za dulje vrijeme.

Najveći centri preradbe i doradbe vina u ovoj podregiji nalaze se u Zadru, Benkovcu i Šibeniku.

Podregija Dalmatinska zagora, s oko 2019,94ha pod vinogradima, podijeljena je u 7 vinogorja

• Vinogorje Knin (Knin, Kijevo, Civljane, Biskupija)
• Vinogorje Promina (Promina)
• Vinogorje Drniš (Drniš, Ružić, Unešić)
• Vinogorje Sinj – Vrlika (Sinj, Hrvace, Vrlika, Otok, Trilj, Dicmo, Muć, Dugopolje)
• Vinogorje Kaštelanska zagora (Primorski Dolac, Prgomet, Lećevica, Klis)
• Vinogorje Imotski (Imotski, Podbablje, Proložac, Lovreć, Zagvozd, Zmijavci, Runovići, Cista Provo, Šestanovac, Zadvarje, Lokvičići)
• Vinogorje Vrgorac (Vrgorac).

među kojima je Sinj-Vrlika najmanje. Uz tradicionalni sortiment ove podregije (ninčušu, pagadebit (odnosno debit), plavinu, trnjak i dr.) koji se pretežito prerađuju i troše u domaćinstvima (poput na području Sinja poznate svijetle hrvaštine) najzastupljenija je kujundžuša bijela iz koje se, naročito u vinariji Imotski, proizvodi istoimeno lagano i pitko vino.

Podregija Srednja i južna Dalmacija  ( 2711,50 ha) obuhvaća 14 vinogorja od kojih je sedam na otocima Mljet, Korčula, Lastovo, Vis, Hvar, Brač i Šolta), a pet na njenom kopnenom dijelu Kaštela-Trogir, Split-Omiš-Makarska, Neretva, Konavle i Pelješac):

• Vinogorje Kaštela – Trogir (Kaštela, Trogir, Seget, Marina, Solin, Okrug)
• Vinogorje Split – Omiš – Makarska (Split, Podstrana, Omiš, Makarska, Dugi Rat, Brela, Baška Voda, Podgora, Gradac, Tučepi)
• Vinogorje Neretva (Metković, Ploče, Opuzen, Kula Norinska, Pojezerje, Zažablje)
• Vinogorje Konavle (Konavle)
• Vinogorje Dubrovačko primorje (Župa dubrovačka, Dubrovnik, otok Šipan, otok Koločep, otok Lopud, otok Jakljan, Dubrovačko primorje)
• Vinogorje Mljet (otok Mljet)
• Vinogorje Pelješac (poluotok Pelješac)
• Vinogorje Korčula (otok Korčula)
• Vinogorje Lastovo (otok Lastovo)
• Vinogorje Vis (otok Vis)
• Vinogorje Hvar (otok Hvar)
• Vinogorje Brač (otok Brač)
• Vinogorje Šolta (otok Šolta)
• Vinogorje Komarna (Slivno).

I ovdje, slično kao i u Istri, nalazimo obilje podataka koji govore o bogatoj v. i v. prošlosti. Uz nalaze vinskih posuda (amfora i čaša) i drugih predmeta materijalne kulture takve vrste, pa i najstarije pisane pohvale (viškom) vinu (Agatarhid) spomenimo pronađeni i sačuvani srebrni i bakreni novac grada Pharosa (Stari Grad, na otoku Hvaru) iz III. st. pr. Krista s likom koze, simbolom vinogradarstva (s obzirom na to da je upravo kozja koža bila nezamjenjiva u izradi mješina), odnosno pronađeni novac grada Isse (Visa) s likom amfora i grozda iz 385. godine prije Krista. Vodeća i gospodarski najznačajnija sorta v. l. ovog područja je plavac mali. Njen se uzgoj preporučuje u svim vinogorjima podregije. Ta je sorta osnova proizvodnji vrhunskih hrvatskih crnih vina poput Dingača, Postupa, Zlatan plavca, Pharosa i Plavca Bol. Broj drugih kultivara crnog grožđa izuzev plavine (naročito u neretvanskom vinogorju), te dobričića (u vinogorju Šolta) i nekih novo uvedenih (saperavi, merlot, cabernet sauvignon.) znatno je manji i služi uglavnom za sljubljivanje s drugim crnim vinima. Spomenimo i činjenicu da je naša najpoznatija crna sorta plavac mali nastala u davnoj prošlosti križanjem autohtonih dalmatinskih kultivara crljenka kaštelanskog (u svijetu poznatijeg kao zinfandela) i dobričića, i da će ponovno vraćanje uzgoju i tih sorata vjerojatno promijeniti sliku dalmatinskog vinogradarstva

Udio bijelih kultivara u sortimentu podregije zaostaje u odnosu na crne ali je zato njihov broj i raznovrsnost vrlo zanimljiv s ampelografskog i enološkog stajališta. Tu spadaju vugava, pošip, grk, malvasia dubrovačka, cetinka i neke druge autohtone sorte, a u novije vrijeme i novo uvedene (poput ugni blanc, rkaciteli i dr.). Svi su ovi kultivari (i od njih proizvedena vina) u ovom leksikonu pod njihovim imenima posebno opisani.

Razvoj tržišta i naročito turističke privrede, potaknuo je izgradnju suvremenih proizvodnih i doradbenih pogona za grožđe i vino, a u tome, uz veliku vinarsku organizaciju Dalmacijavino iz Splita, poduzeće je 2001.postalo dioničko društvo od imenom “Dalmacijavino d.d.”.   Danas  prednjače mnoga druga poduzeća i zadruge, a u novije vrijeme i sve brojniji i na tržištu prisutniji privatni (obiteljski) proizvođači.

Izvoz vina iz RH iz godine u godinu varira . Ranije se pretežiti dio vina izvozio u rinfuznom stanju i služio za sljubljivanje s vinima kupca, a to znači da se ta vina na tržištu nisu deklarirala kao hrvatska. U novije doba vina se izvoze u bocama. Sve druge proizvedene količine vina troše se na domaćem tržištu, a dio te potrošnje posredni je oblik izvoza kroz turizam. Potrebe domaćeg stanovništva i ugostiteljsko-turističke privrede u RH veće su od proizvodnje u Republici, pa se značajne količine vina dovoze iz drugih država, s tim da dosadašnju praksu uvoza vina u bačvama (za sljubljivanje i proizvodnju stolnih vina bez oznake kontroliranog podrijetla), sve više zamjenjuje uvoz vina u bocama kao kvalitetnih i vrhunskih. Više podataka može se naći na stranicama Ministarstva poljoprivrede, ribarstva šumarstva.(https://poljoprivreda.gov.hr/print.aspx?id=193&url=print)

Proizvodnja stolnog grožđa uz posebne ekološke uvjete zahtijeva i mnoge druge (npr. navodnjavanje), a takve lokacije na području RH nalazimo kod nas samo na prostorima oko Zadra i na prostorima uz donji tok rijeke Neretve. Bogati do sada obavljeni znanstveni istraživački rad i na manjim parcelama postignuti rezultati obećavaju razvoj ove dosad zapostavljene grane vinogradarstva.

O značenju v. u gospodarstvu Hrvatske govori i podatak o broju zaposlenih osoba u neposrednoj proizvodnji, i još više onih koji posredno ostvaruju egzistenciju iz ove djelatnosti (baveći se vinarstvom i drugim poslovima iz prehrambene industrije, trgovinom grožđa i vina, proizvodnjom ambalaže, zaštitnih sredstava, alata itd.) barem još trostruko toliki. S obzirom na to da u RH na mnogim područjima postoje idealni i jedinstveni klimatski, zemljišni i drugi uvjeti, realno je očekivati brži razvoj v. i v. na suvremenim osnovama.

Vidi: regionalizacija vinogradarskih područja u RH, zone po A. J. Winkleru, poljoprivredno školstvo