Hrvatica crna je najvjerojatnije istarski endem, što znači da se vjerojatno nalazi samo i isključivo na području Istre. Na to upućuju usporedne analize s nekim drugim sličnim sortama, pa to nije istovjetna sorta ni s onom što ju u Italiji zovu croattina, odnosno croata (što, u prijevodu opet znači hrvatica). Iako Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04 uvrštena u skupinu priznatih i “preporučenih kultivara” u svim vinogorjima podregije Istra, malo je zastupljena u sortimentu, pa se još jedino na području vinogorja Bujštine sve do nedavno odvojeno prerađivala i štitila kao kvalitetno (rosé) vino s k.z.p. O rasprostranjenosti ove sorte u prošlosti, u Istri i u sjevernoj Italiji (gdje su vinogradari često tvrdili da je to ista sorta s različitim imenima), govori velik broj istoznačnica poput: croatizza, karbonera, corbina, cervina i dr. Odgovor na pitanje dali je to ista sorta ili su te sorte različite, ali rodbinski povezane, ili su potpuno različite odgovorit će se molekularno genetičkim postupcima determinacije, na što se vjerojatno neće dugo čekati.
Proizvodnja ružice (rosé vina) iz hrvatice crne nije samo rezultat novijega trenda i na našem tržištu, već najbolji izbor preradbe ove slabo obojene sorte, koja zori u trećoj epohi, i kojoj je rodnost obilna, otpornost na bolesti dobra, a sastav (šećera oko 18 %, i ukupna kiselost mošta oko 8 g/l) idealan za proizvodnju vina koje će bojom podsjećati na crno, a okusom na bijelo.
