1. Tijesak na vijak – ručni pogon 2. Tijesak na vijak – ručni pogon s hidraulikom
Preša kao i mnoge druge vinarske naprave tek su u ovom stoljeću doživjele pravu evoluciju u konstrukciji i načinu rada, pa od njihova izbora u znatnoj mjeri ovisi kakvoća budućega vina.
Prvi dokazi o upotrebi tijesaka sežu u antičko doba, o čemu svjedoče slike sa spomenika iz toga vremena. To su bili tijesci na polugu. Na istom načelu se još ponegdje (npr. u našim kontinentalnim vinogorjima) upotrebljavaju drveni tijesci s radom na prekide, koje kod nas zovu stara hrvatska preša, a nazivom je prisvajaju i drugi narodi, što je dokaz njene vjekovne nazočnosti u tim krajevima.
Suvremeni tijesci (hidraulički i pneumatski) rade također diskontinuirano, tj. nakon što se iz masulja istisne mošt, rad se zaustavlja, tijesak se rastavi, isprazni, a nakon čišćenja cijeli se posao ponavlja.
Tijesci s neprekidnim (kontinuiranim) radom (centrifugalni, vibracijski i vijčani) koriste se više u vinarijama velikoga kapaciteta. Mošt koji istječe iz tijeska zovemo prešavina. Razlika u odnosu na samotok nije samo u postupku dobivanja, već prije svega u kakvoći. Štoviše, velike razlike postoje i u fizikalnom i kem. sastavu pojedinih tokova prešavine, što ovisi o tlaku pod kojim je tekuća faza iz masulja istisnuta i, još više od načina na koji se to postiže. Tako npr. vijčani tijesci, koji su u biti velike naprave (slične onim za mljevenje mesa), mehanički su drobile sjemenke iz kojih su u mošt (prešavinu) prelazili gorki, polifenolni i taninski sastojci dajući budućem vinu gorak i trpak, jednom riječju, neugodan okus. Sada su i ti uređaji znatno bolje kvalitete, ali bez obzira na to nisu u stanju zamjeniti nove konstrukcije pneumatskih tijesaka.
Shematski prikaz povijesnog i tehničkog razvoja vinskih tijesaka od vremena Egipatskog i Rimskog carstva (1-4), do modernog doba (mehaničke vertikalne 5-7, hidraulične vertikalne 8-11, horizontalne 12-15, pneumatske 16, kontinuirane 17-19)
