Strossmayer, Josip Juraj (1815.-1905.) istaknuti crkveni, politički i kulturni djelatnik, srijemsko-bosanski biskup sa sjedištem u Đakovu (od 1850.), mecena i idejni pokretač osnivanja JAZU (1867., od 1991. god. HAZU), u kojoj kako reče “sve struke znanja čovječanskoga zastupane biti moraju”, zatim Sveučilišta (od 1870. do 1880.) na kojem se “sve struke znanosti u sredini našoj i u narodnom duhu predstavljale i podučavale budu” i dr. kulturnih i prosvjetnih ustanova, graditelj.. Po njegovoj želji je za ravnatelja kr. hrv. gosp. učilišta u Križevcima (1860.) imenovan Lambl D. K. Najstariji pisani spomen o vinogr. (koje ovdje egzistira duže od dva tisućljeća) na području Đakova sačuvan je u darovnici kralja Bele (1253.). Đakovački biskupi podižu vinograde u Trnavi (Petar Bakić, 1716.-1749), na položaju kasnije nazvanom Mandićevac (vinograde podiže J. A. Ćolnić, 1751.-1773.), a obnavlja ih i znatno povećava biskup Antun Mandić (1806.-1815.). J. Kuković (1834.-1849.) podiže vinograde na Pisku itd., međutim najveći napredak ova djelatnost bilježi za vrijeme J. J. S. koji sve te nasade obnavlja 1885., a 1897., zbog pojave filoksere, prvi na ovom području uvodi am. podloge, (i za to podiže matičnjak), gradi podrume u Trnavi, Musiću i proširuje onaj u Mandićevcu. Vina se proizvode na, za to doba, najsuvremeniji način, o čemu svjedoče brojna priznanja (izložba u Zagrebu, 1864.; gosp. šum izložba u Beču, 1866.; svjetska izložba u Parizu 1867. i u Beču 1873., izložbe u Trstu 1883., ponovo u Zagrebu 1891. itd.). Đakovačko biskupsko vlastelinstvo, u kojem su vina bila značajan izvor prihoda, po nagovoru biskupa Strossmayera, trošilo je crkveni novac u svjetovne svrhe (donacijama i dodjelom više od tisuću stipendija) i tako, kako reče biskup Strossmayer, vraćalo narodu ono što je njegovo.