Plamenjača je naš naziv za vrlo čestu bolest vinove loze (i drugih polj. kultura) koju uzrokuje gljivica Plasmopara viticola, Berkely&Curtis, Berlese in de Toni. Otuda joj drugi, i kod nas, poglavito kod vinogradara, dosta upotrebljavani naziv peronospora. Napada sve zelene dijelove biljke, najviše list na kojem se prvi znaci oboljenja prepoznaju pojavom uljanih mrlja koje na donjoj strani lista dobivaju bijelo-sivkastu prevlaku. Oboljela mjesta ubrzo posmeđe i osuše se, što znači da je tkivo na tim mjestima odumrlo.
Zimske spore gljive što se nalaze na otpalom lišću kad za to nastupe povoljni uvjeti, prokliju u tzv. makrosporangije iz kojih vjetrom i kišom zoospore dospiju na list i druge zelene organe loze. Bolest se pojavljuje s proljeća kada list dosegne veličinu 2 do 3 cm promjera i kada ima dovoljno vlage (nakon kiše od bar 10 mm ili nakon jake rose) i topline (kada je redom kroz 2 do 3 dana srednja dnevna temperatura viša od 12°C pa sve do 27°C). P. napada i cvat i bobice (sve dok nisu veličine graška, odnosno dok se ne prekriju voštanim maškom) i peteljčicu grozda. Inkubacija ili vrijeme od infekcije do vidljivih znakova zaraze traje duže ili kraće (od 5 do 15 dana).
Zaštita se provodi prskanjem bakrovim i organskim preparatima. Od bakrovih preparata najpoznatija je bordoška juha (1 kg modre galice i oko 1,25 kg gašenog vapna u 100 l vode). Uz b. j. postoji velik broj tvorničkih pripravaka na osnovi bakra, a ta sredstva (bakrovi oksikloridi i hidroksidi) nose različita tvornička fantazijska imena (Champion, Cuprablau i dr.). Uz organske fungicide (Zineb, Antracol, Dihtan, Ridomil i dr.) protiv ove bolesti koriste se i tzv. sistemični fungicidi (Ridomil, Mikal, Sandofan i dr.) od kojih neki (unutar 96 sati) mogu stopirati patogena u tijeku inkubacije (tj. od trenutka zaraze do prvih vidljivih znakova oboljenja). Postoje i kombinirana sredstva koja v. l. osim od p. zaštićuju istovremeno i od sive plijesni (botritisa), a jedno od takvih je Folicur E, proizvod tvrtke Bayer. Broj prskanja ovisi o vremenskim prilikama.
S obzirom na to da nisu pronađena sredstva koja bi izliječili tim patogenom napadnutu biljku, već se prskanjem samo sprječava zaraza, zaštitu valja provoditi stalnim prskanjem prije i poslije cvatnje. Stoga je najsigurnije s prskanjem početi u fenofazi 2b i 2c tj. kada pup loze poprimi vunastu prevlaku i najkasnije kada je već na vrhu zelen. Ako se sa zaštitom tako krene, dovoljno će biti obaviti sljedeće prskanje kad su mladice (ljetorasti) približno dugi od 10 do 15 cm, nakon čega slijede još dva prskanja prije i dva nakon cvatnje. Kao što je već isticano, broj prskanja ovisi o vremenskim prilikama, pa se ponekad, ako nisu ispunjeni rečeni uvjeti (vlage, topline i dr.) neko prskanje može i preskočiti, ali se dogodi da u tijeku vegetacije ono mora biti ponovljeno i dvostruko i više puta od navedenoga. Prskanje u tijeku cvatnje obavlja se samo ako je to neophodno, ali tada samo organskim fungicidima (Radociram, Radocineb, Zineb, Antracol-BT, Folpet i dr.). Podsjetimo još i to da su vrata za ulazak parazita u biljku pore na naličju lista, a to znači da prskanjem valja zaštititi upravo tu donju stranu lista. Isto tako valja znati da se sadnjom na izrazitim vinogradarskim položajima (i drugim kulturalnim mjerama) znatno smanjuje pojava ove bolesti i broj tretiranja, a tome bi pridonijela i učinkovita antiperonosporna služba, koja bi pratila vremenske prilike i razvoj bolesti i o tome putem radio emisija za poljoprivrednike obavještavala o potrebi zaštite. O načinu pripreme i koncentracijama vinogradar će naći podatke na ambalaži odn. u popratnom uputstvu uz sredstvo.
Zanimljivo je i to da je ova bolest prvi puta (u Europi) utvrđena 1878. god. u južnoj Francuskoj. Kod nas se prvi puta spominje 1881. u Gosp. listu, a već iduće godine nađena je u vinogradima Banije. Strah od ove bolesti bio je velik i s obzirom na štete što ih u to vrijeme nanosila i čini se opravdan, pa otuda i nevjerica „da se nikada neće naći ovom gribu tako uspješan uztuk, kako se je našao u sumporu liek od oidiuma”. Srećom „uztuk” je (sasvim slučajno) nađen u bordoškoj juhi. Protiv ove bolesti vinogradari se danas uspješno bore, pa je ona, moglo bi se reći, u usporedbi s drugima, gotovo sporedna.
