Amfora (lat.) je posuda od pečene gline (čija izrada na obalnom području Bliskog istoka datira od 2000 godina prije Krista), u kojoj se nekada čuvalo i brodovima razvozilo voda, vino, ulje i žitarice. Dvije ručke na suženom vratu (otuda ovoj posudi i ime ampfi pherein, što znači nositi za ručke s dviju strana) i zašiljeno dno posude omogućavali su slaganje amfora u brodskoj štivi ili u podrumima, ubadanjem u pijesak. Velik broj arheoloških nalazišta uz našu obalu dokaz je intenzivnosti brodskog prometa roba u amfori, a mnogi drugi nalazi upućuju i na lokacije gdje su se te posude proizvodile ( kod nas na rtu Larun, nedaleko od Červar Porta, u Fažani kraj Pule i na ušću rječice Dubračina u Crikvenici).
Zajedničkim radom skupina arheologa iz Italije, Francuske i Hrvatske (pod vodstvom Vladimira Kovačića iz Zavičajnog muzeja Poreštine i uz financijsku podršku općine Tar-Vabriga – Istra, u razdoblju od 2004.-2009.) utvrdila je da je na citiranom lokalitetu rtu Larun postojala velika manufaktura keramike čiji su vlasnici bili rimski senatori i carevi, a u Neronovo doba i jedna kurtizana. Na tom mjestu proizvedene amfore putovale su sve do Panonije (do Sirmiuma, današnje Sremske Mitrovice). Na spomenutom lokalitetu otkopane su i posebne peći u kojima se postizala visoka toplina i proizvodila fina keramika tzv. okamenjena zemlja – terra sigillata.
Najnovija saznanja o antičkoj proizvodnji amfora i druge keramike vezana su uz lokaciju Ad Turres (koja se nalazi u središtu grada Crikvenice), gdje se je prema arheološkim nalazima iz 2006. godine i tvrđenju arheologinje Gordane Lipovac-Vrkljan u šest peći dnevno proizvodilo i do stotinu takvih posuda. Taj je posao (od 30-tih godina prije Kista do 180-te godine nove ere) u ovoj nekadašnjoj ilirskoj pokrajini Liburniji, obavljalo, prema procijeni, čak i do 200 ljudi. O njihovu smještaju, prehrani i drugim pojedinostima, arheolog Kazimir Miculinić obavlja zanimljiva istraživanja. Za razliku od etrušćanskih, grčkih, italskih i rimskih, amfore nađene u Crikvenici označavaju se kao “originalne jadranske ravnog dna – tip Crikvenica”
Naziv žara (od tal. giara) koristi se za posudu posebna oblika od pečene gline, u kojoj se čuvao pepeo pokojnika. Za posude iz pečene gline u arheologiji se koristi i naziv vaza.
Amfora je i naziv stare mjerne jedinice koja je u Grčkoj iznosila 19,44, a u Rimu 26,26 litara.
