Vino je riječ nastala iz latinske riječi vinum, da bi odatle prešla u mnoge europske jezike. Stari su ga Goti zvali Win (otuda njem. wein, engl. wine), stari Irci fin itd. Naši su preci ovu riječ preuzeli iz latinskog, ali se ne isključuje ni mogućnost da je u neke slavenske jezike stigla putem njem. jezika. Na pitanje otkuda je ta riječ stigla do Latina, za sada nema sigurnog odgovora. Grci za vino kažu oinos, i ta je riječ (zahvaljujući Pasteuru), uz riječ vino danas najviše u upotrebi. U svim istočnim jezicima riječ za vino ima drugačiji korijen. Sanskrtski se zvao hâla, Kinezi ga zovu tcou, Kopti arp sha, Arapi nabîz, Židovi kao i Turci gain, odn. jajin, dok se u Armeniji (zemlji gdje se nalazi biblijsko brdo Ararat u svezi s legendom o potopu i Noi) naziva ghini. Mađari vino zovu bor, a Albanci vene. Evo još nekoliko imena za vino u europskih jezika: portugalskog vinho, fr. vin, nizozemski wijn.. Svi oni koji o podrijetlu riječi vino žele znati više, morat će potražiti odgovor u raspravama (od kojih valja spomenuti one prof. Dalmassa, Marescalchia i dr.). Na drugo pitanje, što je to vino, nastoji odgovoriti svaki vinski zakon, u prvom redu radi identifikacije proizvoda i pravilne primjene propisa. Prema važećem ZOV-u u Republici Hrvatskoj definicija vina glasi: Vino je proizvod dobiven potpunim ili djelomičnim alkoholnim vrenjem masulja ili mošta od grožđa. Iako bismo mogli reći da ni jedna definicija nije potpuna i bez primjedbe, valja istaknuti da ovoj nedostaje odredba koju sadrže mnogi drugi vinski zakoni, a koja kazuje da se samo proizvod alk. fermentacije svježega grožđa ili mošta iz svježeg grožđa i to plemenite, europske vinove loze (Vitis vinifera L.) može nazivati vinom. U nekim zakonima se izričito navodi da je vino poljoprivredno prehrambeni proizvod, u drugima se to ne spominje. Odavna se pokušavalo vino definirati, no prva zakonom formulirana definicija vina, jest ona iz Francuske (1889.), a na međunarodnoj razini ona koja je prihvaćena na Međunarodnom kongresu Bijeloga križa u Ženevi 1908. I na kraju spomenimo da je o porijeklu v. l., povijesti v. i v. uopće, te o značenju grožđa i vina u razvoju ljudskog društva napisano mnogo studija i rasprava, pa ipak na neka pitanja odgovora nema. U Homerovoj Ilijadi vino se spominje stodvadeset, u Odiseji četrdeset i šest, a u Bibliji čak 235 puta. Zacijelo će nova istraživanja otkriti i razjasniti mnogo toga, ali jamačno ne i sve ono što bi nas zanimalo.
Suvremena enološka znanost uz niz važnih zadaća osobitu pozornost usmjerava rješavanju proizvodnje vina u skladu s ekološkim zahtjevima, te nastoji odgovoriti na pitanja vezana o utjecaju tog pića i u njemu prisutnih pojedinih sastojaka na ljudsko zdravlje. I na tom području, kao i na području tehnologije, biologije, analitike itd., već su učinjeni, a očekuju se novi značajni koraci. S obzirom na to da je proizvodnja grožđa i vina važna gospodarska djelatnost, nastoji se na temelju ekonomskih studija usmjeravati proizvodne procese radi optimalnog zadovoljavanja potreba tržišta. Prema statističkim podacima Međunarodnog ureda za lozu i vino (OIV-Pariz) u proteklih trideset godina (od 1971. do 2000.) i to naročito u posljednjoj dekadi XX. stoljeća, svjetska je proizvodnja vina smanjena (za oko 50.000.000 hl), a od tada pokazuje znakove smirivanja i laganog rasta. U cit. razdoblju najveći pad proizvodnje vina zabilježen je kod najvećih svjetskih proizvođača (Italije i Francuske), a najveći rast u Kini i u Australiji, dok je u istom tom razdoblju najstabilnija proizvodnja vina bila u SAD-u, Argentini, Portugalu i u Španjolskoj.
