Gnojidba vinove loze je dio znanosti o ishrani bilja, koja je utemeljena na otkrićima velikog kemičara Justusa von Liebiga ( 1803.-1873.) koji je prvi dokazao da je CO2 iz zraka jedini izvor biljci potrebnog ugljika. Hranjive mineralne tvari i dušik biljka u pravilu prima korijenskim sustavom iz tla. S obzirom na to da se svake godine korijenom iz tla odnose znatne količine kalija, kalcija, fosfora, dušika i drugih tvari ( berbom i rezidbom, npr.), gnojidbom ih je potrebno tlu ponovno vratiti.
Unošenjem u tlo organskih i mineralnih gnojiva, vinogradar održava potrebnu ravnotežu i potpomaže brži rast i razvoj, utječe na opseg i kakvoću uroda, uključujući i neposredan i posredan utjecaj hranjiva na zdravstveno stanje loze. Organskim gnojivima ( glistincem, kompostom, stajskim gnojem i zelenom gnojidbom) tlu se vraćaju minerali, ali se i obnavlja mineralizirana organska tvari time popravlja njegov sastav, reakcija (pH) i apsorpcijska moć, te bakteriološki naboj.
Stajski gnoj se vinogradarskom tlu u pravilu dodaje u trenutku pripreme tla za sadnju loze, tj. u doba rigolanja ( tzv meliorativna gnojidba) i to u količini od 500 do 800 dt/ha. U rodnom vinogradu gnojidba stajskim gnojem provodi se obično svake treće ili četvrte godine dodatkom od 300 do 400 dt/ha. Ako se tlu dodaje glistinac ( od lišća, stajskog gnoja i ostalih biljnih otpadaka ) u količini od oko 40dt/ha godišnje, postiže se najveći stupanj povećanja ekonomičnosti ( i do 175%).
Zelena gnojidba ( lat. sideracija) je postupak zaoravanja najčešće, posebno za to uzgojenih odgovarajućih travnih kultura. Najčešće su to leguminoze zaoravanjem kojih se u tlo unosi organska tvar, ali i znatne količine dušika ( od 100 do 150 kg čistog N/ha)koji iz zraka fiksiraju bakterije što žive u njihovu korijenu. U ovu vrstu (zelene) gnojidbe ubraja se i malčiranje, tj. višekratna košnja zatravljenih vinograda. Tako pokošena trava ne iznosi se iz vinograda, već se ostavlja (u pravilu oko čokota) da bi se tu mineralizirala i da bi čuvala vlagu tla od ishlapa.
Mineralna se gnojiva u konvencionalnom vinogradarstvu mogu tlu dodavati svako za sebe ili kao mješavine. Razna dušična gnojiva sadrže različite količine dušika ( od 15% kod čilske salitre do 46% kod uree). Dušik se u tim gnojivima nalazi u nitratnom, amonijskom ili amidnom obliku.kod nas se najviše koristi kalcijsko ( vapneno)amonijski nitrat (KAN) s 27% N. S obzirom na to da se berbom, rezidbom i otpalim lišćem svake godine iz tla iznese oko 50-100kg n/ha, gnojidbom s oko180.370 kg KAN-a po ha, ovaj će se gubitak nadoknaditi-vratiti tlu. S obzirom na to da je u tom gnojivu i mljeveni dolomit, uz popravak kiselosti ( neutralizaciju)tlu se istovremeno dodaje i biljci neophodan element magnezij.
I fosfornih gnojiva ima više vrsta, od kojih se pred pedesetak godina kod nas najviše upotrebljavao superfosfat, a na kiselim tlima još i thomasova drozga ( koju uz kameno brašno i kameni fosfat dopuštaju i propisi u ekološkom vinogradarstvu). Ta se gnojiva više kod nas ne nude na tržištu jer ih učinkovito zamijenjuju NPK gnojiva uz dodatak vapnenca ili dolomita. Najprikladnija NPK gnojiva ( u kojima je kalij u obliku sulfata)su ona formulacije 7:14:21 ( postoje i formulacije 5:20:30).
Kalijev sulfat s oko 60% K₂O najprikladnije je kalijevo gnojivo, pa mu se stoga daje prednost pred kalijevim kloridom. To gnojivo (K-sulfat)sadrži oko 40%K₂O.
Valja znati da se u pravilu dušična gnojiva ( KAN i Urea) zbog brze topivosti uvijek dodaju u proljeće, a kalijeva i fosforna zbog slabe mobilnosti tih elemenata , u jesen. Napomenimo i ovdje ( kao i kod fosfornih gnojiva) da je u ekovinogradarstvu dopušteno dodavati kalijev sulfat ( nakon analize tlai prijave ustanovi pod čijim je nadzorom takva proizvodnja), a jednako i neke druge vrste K-gnojiva, poput kalija od morskih algi, s tim da se one za sada ne nude na našem tržištu. Dodatkom kalijeva sulfata tlo se obogaćujei bioelementom sumporom, kojeg biljka ( u našem primjeru vinova loza) uzima korijenskim sustavom u formi sulfata. Tog biljci potrebnog elementa ima i u nekim drugim miješanim gnojivima, međutim on u tlo ( a dijelom i preko lista u biljku) dospijeva i putem oborina, te naročito putem pripravaka koji se koriste u zaštiti. U pepelu drva uz oko 20% K₂O ima i oko 5% P₂O₅. Berbom i rezidbom najviše se iz tla iznese kalija ( i do 200kg s 1 ha), pa gnojidbom tu količinu valja vratiti tlu.
Mljeveni vapnenac i dolomit( kod nas su najviše upotrebljavana vapnena-kalcijeva gnojiva koja popravljaju strukturu i pH kiselog tla), su lozi potrebni za normalan rast, a s obzirom na to da ta gnojiva, s jedne strane koče aktivnost nekih toksičnih tvari u tlu, a s druge potiču veću iskoristivost ostalih već u tlu prisutnih gnojiva, vapnena i dolomitna gnojiva popravljaju kako fizikalna (pH tla) tako i biološka svojstva tla, pa ih s pravom nazivamo poboljšivačima tla , čija je primjena dopuštena i u eko-vinogradarstvu. Magnezij ( kao što je već rečeno u zemlju unosimo mljevenim dolomitom) je značajan element u ishrani bilja jer je potreban za nastavan lisnog zelenila-klorofila. Njegov nedostatak u tlu je vrlo rijetka pojava, jer se već u stajskom gnoju, fosfornim, KAN i drugim gnojivima nalaze dovoljne količine ovog elementa, pa je dodatak cit. dolomitnog gnojiva tlu potreban prvenstveno kao poboljšivač.
Od miješanih gnojiva kod nas je najčešće iu upotrebi NPK (nitrofosfal), koji sadrži sva tri važna biljci potrebna elementa u raznim koncentracijama (od 7:14:21 do 15:15:15) i taj se odnos u pravilu vidljivo deklarira. Na temelju tih podataka i podataka o sadržaju dušika, fosfora i kalija, što se dobiju analizom tla,preračunavaju se, npr. potrebne doze ovih mineralnih gnojiva.
Uz klasičan način gnojidbe vinove loze, dodatkom org.ili mineralnih hranjiva u tlo,pri čemu je najbolje potrebne količine izračunavati kako je već istaknuto, na temelju prethodno obavljene pedološke analize, ponekad se primjenjuje tzv. folijarna gnojidba. Taj se oblik gnojidbe preko lista najčešće provodi na temelju prethodno obavljene folijarne dijagnostike. Valja međutim znati da sadržaj ( mikro i makro) elemenata u listu nije statičan, on se mijenja zavisno od vegetacijskog razdobklja, pa će stručnjak koji obavlja takovu analizu o tome voditi računa. U knvencionalnom vinogradarstvu preporuča se ovaj oblik gnojidbe, naročito s ciljem dodatka mikroelemenata ( željeza, bora,cinka,bakra i dr.). Ova se gnojidba, u pravilu, obavlja istodobno prskanjem mješavine zaštitnog sredstva i u tu svrhu posebno pripremljenog preparata, koji uz hranjive elemente i mikroelemente nerijetko sadrži i biljne hormone rasta ( auksine). Zbog pomanjkanja magnezija npr., naročito u prvoj godini nakon sadnje lišće loze žuti, pa valja voditi računa i o tom bioelementu.
Na kraju ovog kratkog prikaza o gnojidbi, koji je samo mali dio znanosti o hranidbi bilja, valja istaći da je uz sve rečeno sadržaj fiziološki aktivnog vapna u tlu značajan za izbor podloge.S obzirom na to da se europska vinova loza,u cilju ztaštite od filoksere, može uspješno uzgajati samo ako je cijepljena na odgovarajuću loznu podlogu čiji izbor uvjrtuje ponajprije sadržaj fiziološki aktivnog vapna u tlu, značajno je naglasiti kako upravo tom sastojku tla valja obratiti posebnu pozornost.
Zakonom o gnojivima i poboljšivačima tla ( NN163/03)koji je zamijenio ranije važeći Zakon o kvaliteti, kontroli kvalitete i prometu mineralnih gnojiva ( NN43/92) propisani su uvjeti za promet ovim tvarima i usklađeni s onima koji se primjenjuju u EU. V.: trsna uš, filoksera, podloge u vinogradarstvu, folijarna gnojidba.
