Makedonija je prema statističkom biltenu OIV-a 1995. godine imala 35.000 ha vinograda pod europskom lozom. Te je godine prema istim izvorima proizvedeno 1.907.000 dt grožđa i 900.000 hl vina, od čega je 696.000 hl izveženo, a samo 32.000 hl potrošeno na domaćem tržištu. Prema istom izvoru, površine pod v.l. u 2001. god. smanjene su i iznosile su 31.820 ha, proizvodnja grožđa je te godine bila 2.267.000 dt, a proizvodnja vina oko 1.000.000 hl. Izvoz vina od 1999. do zaključno 2001. registriran je u količini od 805.000 hl.
Površinama i proizvodnjom grožđa i vina M. još nije dosegla razinu iz predfiloksernog razdoblja kada je, kako se navodi u dokumentima o prošlosti makedonskog vinogradarstva i vinarstva, pod lozom bilo čak 50.000 ha, ali je zato četverostruko povećala vinogradarske površine u odnosu na 1939., kada su one bile spale na svega 8.445 ha. Ako se tome doda i podatak da se sada oko 40% svih vinogr. površina nalazi u vlasništvu velikih organizacija, tehnički i tehnološki suvremeno opremljenih, lako je zaključiti kolik je to napredak. Velike vinogradarsko vinarske tvrtke koje su u procesu privatizacije postale vlasnicima dosašnjih društvenih plantaža i vinarija znaju da će jedino unaprjeđenjem kakvoće svojih proizvoda, grožđa i vina, biti u stanju zadovoljiti sve zahtjevnije svjetsko tržište. To je razlog da se obnova vinograda temelji na prilagođavanju sortimenta novim zahtjevima, kao i da se uvođenjem hladne fermentacije, njegom vina u drvenom suđu i drugim postupcima suvremene tehnologije unaprijedi kakvoća vina. Hrvatska tvrtka Istravino (u sastavu Rotoprometa iz Zagreba) preuzimanjem Vizbe Valandovo (u čijem sastavu je oko 900 ha vinograda na pet plantaža i uz ostalo značajna proizvodnja vina (od čega samo vranaca oko 5.000.000 l) započela je sa takvim aktivnostima. Takve mjere i na drugim pro¬izvodnim mjestima uskoro će promijeniti sliku o vinogradarstvu i vinarstvu ove Republike.
Vinogradarski, M. je do sada bila podijeljena u tri rajona. Pčinjsko-osogorski rajon ima četiri vinogorja (kumanovsko, kratovsko, kočansko i pijanečko), povardarski rajon šest (skopsko, titoveleško, gevgelisko-valandovsko, strumičko-radovičko, ovčepolsko i tikveško), kao i pelagonijsko-pološki rajon (prilepsko, bitolsko, prespansko, ohridsko, kučevsko i tetovsko vinogorje). Pretežiti dio vinograda u M. zasađen je na područjima s nadmorskom visinom između 200 i 500 m, dok se manji nalazi na nižim (Gevgelija 60 m) odnosno višim položajima (Prespa i Ohrid 820 m). Manjak vodenog taloga koji je, k tome, u tijeku godine i loše raspoređen (Štip s tek oko 500, a Debar s 950 mm/god.) i suptropska ljeta nameću potrebu navodnjavanja, koje se provodi uspješno, naročito u nasadima za proizvodnju stolnog grožđa. U strukturi cjelokupnog vinogradarstva značajno mjesto zauzimaju zobatice (gotovo polovicu svih površina). Pretežito se uzgaja afus-ali (oko 50%) i druge bijele sorte (belo zimsko, kraljica vinograda, šasla bijela, sultanina, italija) zajedno oko 25%, dok na crne sorte (kardinal, muškat hamburg, alphonse lavallée i dr.) otpada tek jedna četvrtina svih površina stolnoga grožđa.
Zahvaljujući idealnim prirodnim uvjetima i, dakako, marljivu radu vinogradara, urodi zobatica su rekordni (od 200 do 300 dt/ha, a kod nekih sorata, npr. belo zimsko i do 500 dt/ha), a kakvoća, bez obzira na velik rod, iznimno je dobra. Među moštenicama prevladavaju crne sorte (više od 80%). Najviše se uzgaja vranac, koji zauzima polovicu tih površina, a slijede ga prokupac, kratošija, merlot, stanušina, plavac mali crni, gamay, rafošk i velik broj drugih, najvećma kvalitetnih sorata. Među bijelim sortama smederevka, je na više od pola, dok se na drugoj polovici tih površina uzgaja žilavka, talijanski rizling, belan, rkaciteli i velik broj drugih kval. sorata. Najveće v. i v. pogoni (vinogradarski kompleksi i vinarski podrumski kapaciteti) u M. su u Kavadarcima, Velesu, Valandovu, Negotino, Skoplju, Gevgeliji, Strumici, Sv. Nikoli, Štipu, Kumanovu, Bitoli, Radovišu, Prilepu, Bogdancima i u Kočanima.
