Kemijski sastav vina podjednako kao i kemijski sastav grožđa i mošta, bogat je i složen, pa stoga nije moguće ni danas, u doba u kojem je znanost dosegla zavidne rezultate pouzdano tvrditi koliki je broj tih sastojaka ni koje su njihove srednje količinske vrijednosti. U doba Chaptala ( 1756.-1832.) tvrdilo se da je vino sastavljeno od samo šest spojeva ( alkohol, kiselina, ekstrakt, aroma, bojila i kalijev bitartarat), što je, kao što se zna već odavna, bila zabluda, već i zato, jer su ( izuzev navedenog bitartarata) sve to skupine spojeva. Početkom ovog stoljeća govorilo se o stotinjak tek mogućih sastojaka, a samo tridesetak godina kasnije broj dokazanih tvari u vinu bio je veći od tri stotine. Najnovijim ispitivanjima ( organskih i anorgarskih) kem. spojeva u vinu, čiji je sastav poznat, veći je od šesto. Broj ostalih za sada još nedefiniranih obzirom na sastav znatno je veći. Tako je primjerice samo broj sastojaka što vinu daju aromi ( a čiju prisutnost razaznajemo na temelju spektrofotometrijskog zapisa, ali tim načinom ne dolazimo i do podataka o kem. sastavu tih tvari) procijenjen je na preko 3000. Utvrđeno je također da sastav vina kvalitativno neznatno ,a kvantitativno podosta varira i da na to utječu kako prirodni čimbenici ( sorta, tlo, podneblje) tako i čovjek ( vinogradar, izborom uzgojnog oblika, opterećenja, obrade, zaštite, gnojidbe, trenutka i načina berbe, itd., a vinar izborom postupaka preradbe grožđa, te doradbe i njege vina).
Od k. s. v. ovisi njegova kakvoća, pa se zbog toga neki sastojci (npr. etanol i slador) obvezno označavaju na naljepnici (etiketi), neki stalno prate u cilju kontrole i očuvanja zdravstvenog stanja (SO2 i hlapljive kiseline), a neki povremeno ispituju radi zaštite potrošača od mogućih zloupotreba. Prisutnost i količinski odnos pojedinih sastojaka u vinu može biti osnov za provjeru prirodnosti (etanol : glicerol, sastav pepela, odnos glukoza : fruktoza kod slatkih vina itd.) odnosno provjeru nekih drugih važnih podataka (primjerice da li je vino proizvedeno iz grožđa europske loze Vitis vinifera L. ili iz direktno rodećih hibrida). Da bi podaci o sastavu vina bili razumljivi i međusobno usporedivi, kemijske se analize vina obavljaju po istovjetnim postupcima koji su (na prijedlog OIVa) sastavni dio svakog suvremenog vinskog zakona.
