ĐAKOVAČKO VINOGORJE NIKAD POSJEĆENIJE Mandićevac i Trnava šestu godinu zaredom otvorili vrata vinskih podruma

Dovoljno je stati na vrh brijega, pogledati prema jugu, prema obroncima Krndije i Dilja obraslim redovima vinove loze, udahnuti zrak koji miriše na vlažnu crvenicu i zrelo grožđe i dobit ćete sliku slavonske oaze. Ono što je prije šest godina počelo kao entuzijastičan projekt otvaranja vinskih podruma posjetiteljima, preraslo je u prepoznatljivu regionalnu manifestaciju.

Mandićevac i Trnava dva su sela u srcu Slavonije koji stoljećima razvijaju vinogradarsku tradiciju. To su žive stranice povijesti, ispisane neprekidnom brigom o vinu, od biskupa koji su ovdje gradili podrume do obiteljskih vinara koji s ponosom otvaraju vrata svojih konoba.

Upravo to otvaranje vrata, doslovno i simbolično, u lipnju je i ove godine bilo povod za jednu od najljepših manifestacija đakovačkog kraja: Dane otvorenih vinskih podruma Đakovačkog vinogorja. Šesto, jubilarno izdanje manifestacije održalo se 19. i 20. lipnja 2026, u petak u Mandićevcu i u subotu u Trnavi, u organizaciji Turističke zajednice grada Đakova, Općine Trnava i Općine Drenje kao sastavni dio Vinskog mjeseca Osječko-baranjske županije i svečanog programa 60. Đakovačkih vezova.

Ovo je izdanje obilježio i rekordan odaziv – Dani otvorenih vinskih podruma privukli su najveći broj posjetitelja u svojoj dosadašnjoj povijesti, potvrđujući da je manifestacija čvrsto urasla u kulturni i turistički kalendar ne samo Đakovštine, već cijele Slavonije i Baranje.

Korijeni stariji od pamćenja

Da bismo razumjeli zašto su Mandićevac i Trnava nešto posebno, moramo se vratiti daleko u prošlost – dalje i od biskupa, dalje čak i od turskih osvajanja. Vinova loza na ovim prostorima rasprostire se još od rimskih vremena: kada su Rimljani zauzeli južnu Panoniju, zatekli su već uspostavljenu tradiciju vinogradarstva koju su samo unaprijedili. Car Prob u 3. stoljeću ukida Domicijanovu zabranu uzgoja kvalitetnih sorti u Panoniji, i vino ponovo teče ovim krajevima.

Osmanska osvajanja Slavoniju su duhovno i materijalno opustošila – no čak ni tada, pod vlašću koja je konzumaciju alkohola formalno zabranjivala, kršćansko stanovništvo nije posve prestalo uzgajati lozu. Plaćali su porez i nastavili živjeti od onoga što im zemlja nudi.

Nakon oslobođenja od Turaka, obnova vinogradarstva u đakovačkom kraju postaje gotovo sveta misija. Biskup Petar Bakić sadi vinograde u Trnavi, a njegov nasljednik Josip Čolnić ih proširuje. Zatim, početkom 19. stoljeća, na scenu stupa jedan od najznačajnijih biskupa u povijesti ovoga kraja – Antun Mandić, koji osniva vinograde na obroncima Krndije, na predjelu koji po njemu i dobiva ime Mandićevac. Ime sela, dakle, nije tek administrativna oznaka, već je spomen na čovjeka koji je odlučio da ovaj komad slavonske zemlje treba mirisati na vino.

No najveći zamah dolazi s Josipom Jurjem Strossmayerom, legendarnim đakovačkim biskupom, mecenom i vizionarom. On gradi nove podrume u Trnavi, a brižljivim odabiranjem sorti i sustavnom brigom o vinarstvu vlastelinstvo pretvara u proizvođača poznatih i cijenjenih vina.

Mandićevačko vinogorje na obroncima Krndije

Smjestiti se na nadmorskoj visini od oko 200 metara, na jugoistočno do jugozapadno eksponiranima padinama Krndije – to znači dobiti gotovo savršene uvjete za vinovu lozu. Brežuljkasti teren, blagi nagibi, crvena zemlja koja drži toplinu – sve je to Mandićevac. Skupina položaja oko ovog sela ubraja se u sam vrh đakovačkog vinogorja.

U Mandićevcu su aktivne obiteljske vinarije koje su proteklih desetljeća iznjedrile novu generaciju vinara s modernim znanjem i starom ljubavlju prema zemlji. Vinsko-turistička cesta Mandićevac proteže se kroz srce sela, a posjetitelji su je ovoga vikenda prolazili pješice. U petak u 17 sati u prostoru OPG-a Slavena Grgića posjetitelji su najprije kušali graševinu, crni pinot i frankovku. Ovaj OPG nosi snažnu obiteljsku priču, jer je Slavenov sin Boris posljednjih godina preuzeo brigu o proizvodnji vina. Posjetitelji su se zatim okušali u oslikavanju nosiljki za čaše u organizaciji Alegre kreativnog centra, a sve je bilo popraćeno glazbenim programom dvojca Acoustic’s.

Uz turističkog vodiča, šetnja je nastavljena do OPG-a Stjepana Viljetića, a na redu degustacije bili su graševina i zweigelt. OPG Viljetić jedna je od onih obiteljskih vinarija u kojima sve ostaje unutar četiri zida – od trsa do čaše, od djeda do unuka – i upravo ta toplina daje vinu poseban okus.

Odande je put vodio dalje, do vinarije Đakovačka vina, gdje je vođena tura degustirala pinot sivi 2025. i rosé 2025., a svi su gosti bili počašćeni punom palicom kuće: graševinom vrhunskom, roséom, chardonnayem, pinot sivim, cabernet sauvignonom i frankovkom. Večer je zaokružio koncert grupe Double Trouble uz eno i gastro ponudu lokalnih udruga. Đakovačka vina svoje dvorište otvaraju za sve posjetitelje, tako da je više stotina ljudi navečer uživalo uz pogled na vinograde.

Vinska tradicija Trnave i pobjednička graševina

Dok Mandićevac gleda prema Krndiji, Trnava je naslonjena na obronke Dilja, planine koja dijeli Slavoniju od Bosne. S terase ovdašnje kurije u vlasništvu Srednje strukovne škole A. Horvata, stare više od sto godina i nedavno restaurirane, pogled seže sve do bosanskih planina – svega šesnaest kilometara zračne linije do granice.

Start je bio iz Praktikuma za eno-gastronomiju Srednje strukovne škole Antuna Horvata, uz oslikavanje nosiljki i glazbenu pratnju. Nije slučajno da šetnja po Trnavi kreće baš odavde – ova je škola nedavno postala tema razgovora u cijeloj hrvatskoj vinskoj struci. Njihova graševina Bonum usu iz berbe 2025., koju je s učenicima i nastavnicima proizveo enolog Ivan Išasegi, proglašena je šampionom u kategoriji suhih vina na prestižnom ocjenjivanju u Kutjevu. I to prvi put u povijesti da je tu titulu odnijela jedna škola! Posjetitelji su je toga subotnjeg popodneva i sami mogli okusiti živi dokaz da trnavački vinogradarski položaj daje graševine najviše klase.

Šetnja je zatim vodila do OPG-a Milanović na Zlatarevcu, još jedne obiteljske priče. Milanović su domaćini koji su otvorili vrata i podruma i dvorišta, a na stolu su se nizali rosé, muškat, chardonnay, graševina, cuvée blanc i cuvée crni. Uz čaše je i ovdje svirao Stjepan Vukadin, koji je svojim glazbenim programom pratio šetnju od prve do posljednje točke.

Posljednja točka bila je 39. Bonavita, tradicionalna vinska manifestacija osnovana 1988. godine u Trnavi koja okuplja vinogradare i vinare iz Slavonije i Baranje kroz ocjenjivanje vina, dodjelu nagrada, degustacije i popratni kulturni program. Posljednjih godina između Bonavite i Dana otvorenih vinskih podruma Đakovačkog vinogorja uspostavila se prirodna veza – održavaju se isti dan, pa posjetitelji u jednom izlasku mogu proći vinskom šetnjom Trnavom, zaviriti u obiteljske podrume i na kraju sjesti na Bonavitu te okusiti nagrađena vina.

Šest godina rasta

Svake godine broj sudionika raste, svake godine pridružuju se novi vinari i novi posjetitelji, a priče koje se ispričaju uz čašu đakovačkog traminca ili trnavačke graševine ostaju dugo nakon što se vrati kući.

Svake godine iznova se uvjerimo koliko ljudi voli ovo – vino, ljude, šetnju kroz vinograde. To nam je najveća nagrada. Rekordna posjećenost govori sama za sebe – Đakovačko vinogorje ima što pokazati, poručila je Marija Borko, direktorica Turističke zajednice grada Đakova.

Ovaj vinski vikend najbolji je dokaz da su Mandićevac i Trnava pronašli put do srca sve većeg broja ljubitelja vina, slavonske baštine i jednostavnih radosti koje nudi dobra zemlja.

Do sljedećeg lipnja.