Suvremena znanost svrstava u somatička (tjelesna) i specijalna (posebna). Somatička osjetila (prema A. Gaytonu) su živčani mehanizmi koji sabiru senzoričke informacije iz tijela, a najčešće se sustavno dijele na mehanoreceptivna tjelesna osjetila (kamo spadaju taktilna, tj. osjet za dodir, tlak, vibraciju i dr.), termoreceptivna (osjet za studen i toplinu), te osjetila za bol (koja uzbuđuju oštećenja tkiva). Specijalna ili posebna osjetila smještena su u posebnim organima, te, kao i većina ukupnih osjetnih mehanizama imaju zadaću upoznati psihu sa stanjem tijela i njegove okoline. U ovu skupinu osjetila ubrajaju se vid (kojem je mrežnica oka elektromagnetski receptor), sluh i ravnoteža (kojima su slušni receptori u kohleji i vestibularni receptori, mehanoreceptori), te njuh (pogrešno kod nas zvan još i miris) i okus (kojima su njušne stanice u njušnoj membrani nosa i okusne stanice pretežito u okusnim pupoljcima jezika, kemoreceptori). Iz navedenog proizlazi da najčešće govorimo o pet različitih osjetnih receptora, a to su:
1) mehanoreceptori i
2) termoreceptori (kod kojih slobodni živčani završeci zamjećuju toplinu, hladnoću i dodir kod kojih se zamjećuje deformacija tkiva i dodirom i tlakom),
3) nonireceptori (koji reagiraju na fizičko i kemijsko oštećenje tkiva, bol),
4) elektromagnetski receptori (smješteni u mrežnici oka, zamjećuju svjetlo, vid), te
5) kemoreceptori (kojima u ustima i nosom, tzv. okusnim pupoljcima i njušnim stanicama biramo jela i pića prema vlastitoj želji i potrebama tkiva, pa ih nazivamo još i kemijskim osjetom).
Vidi: osjetila, posebna osjetila, vid, njuh, okus, ocjenjivanje vina.
