Tlo je hranjiva osnova bilju i brojnim drugim živim bićima – bakterijama, gljivama, algama i životinjama. Nastaje kroz dugo vremensko razdoblje iz tvrdog plašta zemljine kore (litosfere) pod utjecajem brojnih pedogenetskih čimbenika (faktora) i izmjena stanja u tijeku razvoja (odnosno procesa).
Tvrdi kameni plašt Zemljine kore (kojeg s obzirom na nastanak razvrstavamo na eruptivni, sedimentalni i metamorfni) pod utjecajem klime, vode, zraka, nagiba (reljefa) i živih organizama usitnjava se i s obzirom na trajanje tih čimbenika i procesa razvrstava u mlađe i starije, pliće ili dublje, organskom tvari (humusom) i biogenim elementima bogatije ili siromašnije itd.
Ono se sastoji od krute (koju čine usitnjene čestice litosfere) i tekuće faze (kapljevina i plinova, pretežno zraka i vode), a odnos navedenih faza varira ovisno od strukture i drugih okolnosti i okvirno za plodna tla najčešće se kreće oko 60:20:20%
Struktura tla ovisi o kemijskom sastavu stijene iz koje se je razvilo i o razdoblju kroz koje su djelovali već spomenuti faktori i procesi, pa najčešće, s obzirom na fizikalnu strukturu govorimo
o skeletnom ili kamenom tlu, kod kojeg je više od pola pa do 90% čestica promjera većeg od 20 mm
šljunkovitim (još i skeletoidnim) nazivamo tla u kojima su čestice krute faze veličine od 2 do 20 mm prisutne do 50%
tla kod kojih je promjer krutih čestica veličine između 0,02 i 2 mm i prisutan u količini od 10 do 50% nazivamo pjeskovitm, odnosno pjeskuljama, a kada je u tlu oko 60 do 70% čestica promjera 0,02, a manjih od 0,002 od 30 do 40% govorimo o ilovačama.
Glinenim tlima nazivamo ona u kojima su čestice krute faze promjera manjeg od 0,002 mm (među kojima su i čestice koloidne veličine manje od jednog mikrometra) zastupljene veše od 50%.
Od strukturnog sastava tla i o povezanosti navedenih čestica ovisi broj i veličina pora (u kojima se nalaze već spomenute kapljevine), a na to značajno utječe i količina organskih tvari (humusa) koja nastaje razgradnjom mrtve organske tvari (korijena, lišća i drugih dijelova uginulih biljaka i životinja, ili se gnojidbom (organskim gnojivima) unosi u tlo.
Tla u kojem je sadržaj humusa manji od 2 g/cm3 (stajskim gnojem, zelenom gnojidbom, tresetom, malčiranjem) valja obogatiti do razine od oko 3 do 4%, i to u skladu nitratne direktive.
Konačni proizvod razgradnje stijena i organskog sastava tla su ioni koji s obzirom na njihovo ispiranje i koncentraciju (OH i H) čine tlo bazičnim, neutralnim ili kiselim, o čemu poljoprivrednici i vinogradari moraju voditi računa.
Najplodniji sloj tla koji nazivamo mekota nalazi se u dubini od 10 do 30 cm, dok su zone ostalog vertikalnog presjeka tla tzv. zdravice višestruko veće.
Neke se biljne vrste razvijaju na kiselim (npr. na podzolima), druge pak na blago bazičnim tlima, dok se njihov najveći broj (među kojima i vinova loza) najuspješnije uzgaja na neutralnim i blago kiselim tlima.
Nedostajuće mineralne sastavine (poglavito najznačajnije bioelemenate dušik, kalij, fosfor, kalcij i magnezij) koje se gube ispiranjem, odnosno berbom, rezidbom i otpalim lišćem, također se tlu vraća dodatkom mineralnih i organskih gnojiva, a to valja obaviti u skladu propisa o zaštiti okoliša, podzemnih i pitkih voda. Orjentacijske količine navedenih (a to znači samo nekih) hranjivih tvari koje se berbom, rezidbom i opadanjem lišća sa trsa iznose sa površine od 1 ha vinograda svake godine, (ne prikazujući onaj dio koji se gubi ispiranjem u dublje horizinte tla) vidljive su iz slijedeće tablice
dušika (N) fosfora (P2O5) kalija (K2)
za ubranih 100 dt grožđa, iznijeto je oko 12 – 16 kg 5 – 8 kg 25 – 40 kg
a rezidbom od oko 10 dt rozgve (drva) oko 8 -10 kg 2 -3 kg 8 – 10 kg
otpalim lišćem od oko 10 dt iznosi se iz tla oko 15 – 18 kg 3 – 5 kg 10 – 15 kg
Na strmim položajima (ponajviše kišom) nastala tla se ispiru na niže položaje (pa govorimo o nanosnim ili aluvijalnim tlima), a takve pojave izazivaju i drugi čimbenici od kojih spomenimo vjetar, (a takva tla označavamo kao eolska tla) i čovjek (kada govorimo o antropogenim tlima). Sve te brojne fizikalne i kemijske promjene tla proučava znanost o tlu – tloznanstvo – pedologija, zalažući se za očuvanje u svijetu ograničenih obradivih, a to znači samo manjeg dijela od ukupnog kopnenih površina na Zemlji.
Od ukupne površine Zemlje (tj. od oko 510,065.284 km2) na kopneni dio otpada samo oko 29% (ili 148,939.063 km2), čiji je veći dio pod snijegom i ledom, pustinjama, šumama, kamenjarima, ljudskim naseljima itd., dok na obradive poljoprivredne površine, otpada tek oko petine navedenog kopnenog dijela.
U Republici Hrvatskoj, čija je kopnena površina oko 6,65 milijuna ha na obradive poljoprivredne površine (njive, vrtove, voćnjake, vinograde i livade) otpada oko 2 milijuna ha, a na ukupne poljoprivredne površine (obradive + neobradive – pašnjake, ribnjake, trstike i močvare) oko 3 milijuna hektara. Od navedenih obradivih poljoprivrednih površina tek se oko 50% (ili oko milijun hektara) obrađuje.
