Osjetila

Osjetila predočavamo kao sustave hvatača (receptora) raznih podražaja živčevljem povezanih s osjetnim centrima. Osnovna je osobina svega živog osjetljivost na podražaje, ali ni jedno živo biće, pa ni čovjek, ne može potpuno osjetiti svijet, nego zapaža samo ograničeno područje značajno za njegov život. Kažemo, doživljajni je svijet ograničen. Da bi osjetni organi registrirali neka životno važna kemijska i fizikalna zbivanja i procese, i da bi obavijesti o tome stigle do naše svijesti, količina i kakvoća tih promjena mora biti u određenim granicama. Posebnim, odn. specijalnim osjetilima nazivamo ona koja su smještena u za to posebnim organima (vid u oku, njuh u nosu,okus na jeziku te sluh i ravnoteža u uhu), a somatičkim ona koja su smještena po cijelom tijelu (opip, temperatura, bol). Ovim osjetilima čovjek (a slično i druga živa bića) prima informacije iz okoline za razliku od osjeta pobuđenog vlastitom aktivnošću organizma iznutra (bol-statični, kinestetični i organski). S obzirom na to da svaki studij degustacije počinje tumačenjem fiziologije osjetila, i s obzirom na činjenicu da je to područje opsežno, složeno i još uvijek nedovoljno razloženo, kratak prikaz o tome iznijet je pod pojmom tjelesna osjetila i nazivima za degustatore važnih specijalnih osjetila, odn. čula, ćutila.