Vinske suze

Vinske suze (fr. još i les jambes de vin, tj. “vinske noge”, čit. les žambs de ven) su jedan od brojnih vinskih termina, točnije, metaforička stilska figura kojom se opisuje fizikalni fenomen kojeg se opaža, degustirajući ili pijući vino iz pravilne vinske čaše. Naime, kada dobar znalac ocjenjuje izgled vina u čaši (a to znači sve ono što zapaža osjetom vida, dakle, boju, bistroću, iskrenost i živost), naginjući i vlažeći unutarnju stjenku čaše vinom i ispravljajući ju u raniji položaj, zapaža kako stijenkom klize “bezbojne vinske suze”. Vjerovalo se, a još i danas mnogi te “suze” dovode u svezu sa sadržajem glicerola u vinu. Da to nije tako moguće je dokazati i probom npr. da se u čaši promatra rafinirani alkohol u kojem nema glicerola, ali se zapaža ista takva pojava. Objašnjenje za nastanak v. s. dao je britanski fizičar James Thomson, a fenomen je nazvan Marangonijev efekt. Prema tom objašnjenju, tanak sloj (film) vina zbog površinske napetosti zadržava se na stijenci čaše. Lakše hlapive tvari iz tog sloja prelaze u plinovitu fazu, čime se povećava gustoća zaostalog, uz stijenku čaše priljubljenog ostatka, približavajući se gustoći vode. Površinska napetost tada više nije dovoljna i ne može zadržati novonastalu “smjesu” uz stjenku čaše, pa ona, u obliku bezbojnih “suza” klizi prema dolje. Dio ishlapom izgubljenog alkohola sa stijenke nadomješta se tzv. kapilarnim fenomenom, dižući se iz vina što se nalazi u čaši uz stijenku prema gore. Time se, (na osnovi principa da se ništa ne prazni a da ne bi bilo nečim nadomješteno) “sustav ponovo puni” pa se stoga ta pojava naziva još i “alkoholna pumpa”.