Likersko vino je vrst specijalnoga vina što se proizvodi vrenjem masulja ili soka (mošta), uz dodatak ugušćenog mošta, alkoholiziranog mošta (odn. mistele), vinskoga destilata ili vinskoga alkohola (rafinade). Stvarni sadržaj alkohola u likerskim vinima mora se kretati između 15 i 22% vol., a ukupni alkohol smije iznositi najmanje 17,5 i najviše 27,5% vol. U proizvodnji likerskih vina dopušteno je koristiti mošt u vrenju, vino ili mješavinu ovih sirovina, s tim da prirodna alkoholna jakost u tim sirovinama (odnosno u njihovoj mješavini) ne smije biti manja od 12% vol. Vinski alkohol (a on može biti za ovu svrhu proizveden i iz prosušenog grožđa) mora sadržavati najmanje 95% vol. etanola, a vinski destilat ne manje od 52 ni više od 86% vol.
Koncentrirani ili ugušćeni mošt mora udovoljavati propisanim uvjetima. Sadržaj ukupnog/slobodnog SO2 u l.v. ako ona sadrže manje od 5 g/l neprevrela šećera može dosizati 150/30 mg/l, odnosno, ako sadrže više od 5 g/l neprevrela šećera taj sadržaj ne smije prelaziti 200/40 mg/l. I l.v. mogu biti svrstana u kvalitetnu ili vrhunsku skupinu i nositi oznaku kontroliranog zemljopisnog podrijetla (k.z.p.), ali u tom slučaju moraju biti proizvedena isključivo iz grožđa čiju oznaku nose, a ukupna alkoholna jakost im ne smije biti manja od 17,5% vol. I u mnogim drugim zakonodavstvima određuje se najniža količina ukupnog alkohola u likerskim vinima i ona najčešće mora iznositi najmanje 17,5% vol. U tim se zakonodavstvima propisuje i sadržaj suhog ekstrakta koji ne smije biti manji od 18 g/l. U RH najpoznatije likersko vino je samoborski bermet, a u svijetu najpoznatija likerska vina su malaga, samos, marsala i neka druga.
