Metali su redovit sastojak grožđa, mošta i vina. U grožđe dospijevaju iz tla prehranom (više ili manje ovisno o sastavu tla, ali i naravi sorte) i mehanički (iz tla vjetrom i kišom, a znatne količine i sredstvima za zaštitu). U mošt i vino metali prelaze iz grožđa, a dio i putem dodira s metalnim predmetima (alati, suđe). Metali su sastavni dio mineralnih tvari vina koje su, vjerojatno zbog pogrešne prosudbe da čine manje značajan sastojak, manje i izučavane od organskih. Zna se da te mineralne tvari imaju značajnu ulogu u prehrani bilja (loze), da utječu na aktivnost kvasca, na oksidativno-reduktivnu ravnotežu, da o njima ovisi hranjiva vrijednost mošta i vina itd. U vinima je najzastupljeniji kalij (od 0,6 do 0,9 g/l, kod bijelih, i 1,2 do 1,7 g/l kod rujnocrvenih). Natrija je znatno manje (obično 0,02-0,15 g/l izraženo kao Na2O). Uz ove, u vinu ima i ostalih metala (magnezija, mangana, kalcija, litija i dr.), ali nas najviše zanimaju željezo, bakar, aluminij i olovo. Drugih, naročito teških metala u vinu ima u tragovima.
Tako je primjerice ispitivanjem metala u vinu žlahtini utvrđeno da se sadržaj olova (Pb) kreće između 0,5 i 5,3 µg/l, kadmija (Cd) od 0,2 do 0,7 µg/l, a arsena (As) od 0,2 do 1,2 µg/l, dok je sadržaj bakra (Cu) bio između 0,01 i 0,15 mg/l, cinka (Zn) između 0,05 i 0,54 mg/l, a željeza najveći i varirao je između 0,28 i 2,30 mg/l. Zanimljivo je istaći da količina navedenih ispitivanih metala u vinu žlahtini nije značajnije varirala među uzorcima koji su uzeti iz različitih podruma s različitom podrumarskom praksom, što je potvrdio hi kvadrat test. Navedenim ispitivanjima utvrđeni sadržaj metala je u analiziranim vinima (prema Pravilniku o toksinima, metalima, metaloidima te drugim štetnim tvarima koje se mogu nalaziti u hrani, NN 16/05.) manji od dopuštenih količina. Povećane količine željeza, bakra, cinka i dr. metala odstranjuju se postupkom demetalizacije, zvanim plavo bistrenje.
