Bioinsekticid je insekticid koji se proizvodi iz biljnih ili životinjskih organizama ili njihovih produkata u ekološkoj i biodinamičkoj poljoprivredi (što uključuje i ekološko vinogradarstvo i biodinamički uzgoj grožđa). Za tu se proizvodnju koriste npr. morske vapnenaste alge (Liboibarium calcareum), neke bakterije (poput Bacillus-a thuringiensis-a), lišće, korijenje, kora ili cvijetovi nekih biljaka (od kojih proizvedena zaštitna sredstva zajednički nazivamo botanički pesticidi), itd. U ovu skupinu zaštitnih sredstava svrstava se i propolis (smjesa sastavljena od velikog broja tvari koje skupljaju pčele, među kojima ima i više od 50% biljnih smola, do 30% voska, zatim peluda i mnogih drugih sastojaka). Insekticidni (a jednako tako i fungicidni) pripravci dobiju se sušenjem i mljevenjem (npr. algi da bi se dobio kristalični prašak), namakanjem i otapanjem, odnosno ekstrakcijom u vodi, alkoholima i hidroalkoholima, da bi se dobila tekućina (kapljevina) kojom će se nakon odgovarajućeg razrjeđenja prskati biljke koje valja štititi.
Uz izravno, ovi pripravci suzbijaju insekte (i patogene bakterije i gljivice) i neizravno, odvraćajući ih zbog za njih nepodnošljivog vonja (npr. ružmarina), zaštitnog na listu kristalnog ili od voska i smola nastalog sloja, odnosno zbog nekog otrovnog sastojaka (kakav je npr. piretrin, koji se primjerice nalazi u pripravku dobivenom iz cvijeta višegodišnje biljke buhača (Chrysanthemum cinerariefolium). I primjena bioinsekticida u zaštiti (i bez obzira na činjenicu da se njima ne šteti ekološkim principima, te da mnogi od njih ne iziskuju nikakvu karencu s obzirom na prirodno porijeklo) mogu imati loše učinke (s obzirom da mnogi od njih uništavaju i korisne (predatore) i štetne kukce), pa se o njihovoj primjen valja konzultirati s fitomedicinarom.