Lozne grinje su člankonošci iz razreda Arachnida – Paučnjaka, od kojih su na lozi (i ostalom voću) najveći štetnici neke vrste iz familije crveni pauci, a znatne štete, izjedajući pupove vinove loze osobito u hladnim proljećima, uzrokuju i grinje šiškarice (Eriophydae) odnosno neke druge. Lisne grinje šiškarice (Eryophies vitis) lako prepoznajemo po nabreklinama na plojci i plitkim udubljenjima na naličju lista (pojava zvana erinoza). Jedna druga vrsta lisnih grinja šiškarica (Epitrimerus vitis, Calepitrimerus vits) izaziva frkanje, kovrčanje lista vinove loze, ta se pojava naziva akarinoza. Paučnjaci prezime pod ljuskom pupa ili korom drva te u kišnim i hladnijim proljećima, kada je vegetacija i inače usporena, oni još dodatno (hraneći se biljnim sokovima i smanjenjem lisne površine) koče asimilaciju i razvoj loze.
Zaštitu valja obaviti preventivno, tik pred kretanje vegetacije, prskanjem Oleoultracidom (i drugim sredstvima poput Parationa u koncentraciji od 0,06 do 0,1%). Među manje opasna sredstva (akaro-insekto-fungicide) ubrajaju i kombinirana sredstva bakra i mineralnog ulja (crveno ulje, plavo ulje) s kojima se loza prska u vrijeme mirovanja i kojima se uništavaju jajašca crvenog pauka, ali i štitaste uši i jajašca lisnih uši. U borbi protiv ovih štetnika pripomoći će i sumporni pripravci (npr. Chromosul 80 i dr.) što se koriste u preventivnoj zaštiti vinove loze od pepelnice. Akaricidi, kako se nazivaju pripravci za borbu protiv grinja (i drugih paučnjaka) koriste se u kasnijoj fazi vegetacije i jaki su otrovi koji ubijaju sve vrste grinja, među kojima i neke koje nisu fitofagi, dakle koje se ne hrane biljnom , već su karnivori i oni su prirodni neprijatelji crvenog pauka i drugih nametnika.
