Armenija uz Gruziju i Azerbajdžan i u ovoj se zakavkaskoj planinskoj državi (s oko 3,800.000 stanovnika, od čega oko 40% ili oko 1,500.000 živi u glavnom gradu Erevanu-Jerevanu) v.inogradarstvo i vinarstvo njeguje od pamtivijeka. Vinogradarske su površine pale s 25.000 ha (u razdoblju 1991.-1995.), na 13.350 ha u 2002.-2004., a najveći kompleksi se nalaze u dolini Araks (na granici s Turskom). Proizvodnja grožđa varira iz godine u godinu, pa je prema podacima OIV-a u 2002. iznosila 1.040.000 dt, 2003. tek 816.000 dt, a 2004. skoro dvostruko više (točnije 1.489.000 dt.) Uz autohtoni sortiment (voskeat, khardji, tchilar i dr.) u velikim, nekad kolhoznim gospodarstvima uzgajaju se i introducirane (uvezene) sorte slično kao i u susjednoj Gruziji (verdelho, sercial i dr.), pa je i kakvoća armenijsnih slična gruzijskim vinima (poglavito onima proizvedenim u kontinentalnim rajonima).
Uz bijela i crna suha i poluslatka, proizvode se i port vina (sa 17 do 18,5 %vol. alk. i sa 6 do 7 % neprevrela šećera), a po naputku M. A. Gerassimova i vina tipa jeres xéres. Ukupna proizvodnja vina od nekadašnjih 218.000 hl (u razdoblju 1991.-1995.) spala je na 72.000 hl u 2002., pa na 27.000 hl u 2003. i na 50.000 hl u 2004. Najveći dio proizvedenog grožđa konzumira se u svežem stanju (656.000 dt u 2002. god., 560.000 dt u 2003. i oko 700.000 dt u 2004. godini). Manji dio svježeg grožđa se uvozi (u 2004. god. oko 1000 dt). S obzirom da se ne proizvode grožđice, ukupne potrebe se namiruju iz uvoza (godišnje u količini od oko 6.000 do 8.000 dt). Godišnja potrošnja vina varira od 1,3 do 2,5 litara per capite.
