Rusija

U razdoblju 1991.-1995. prosječne vinogradarske površine iznosile su oko 115.000 ha da bi u sljedećem petogodištu one pale na oko 76.000 ha ili za 34 %, a već u slijedećoj 2001. godini to smanjenje u odnosu na stanje pred jedanaest godina popelo se je na 38 %. Godišnja proizvodnja grožđa u tom razdoblju kretala se je između 2.694.000 i 4.283.000 dt vinskog grožđa, čijom se preradbom dobije oko od 2.560.000 do 3.050.000 hl. Glavnina proizvodnje je u Rostovskoj oblasti, na visoravnima uz rijeku Don i njenih pritoka, te na graničnim područjima (vododjelnicama) ruskih stepa. Vina iz ove oblasti su pretežito bijela, lagana, blago aromatična i pitka. Njihova alkoholna jakost u pravilu ne prelazi 11 % vol., dok je sadržaj suhog ekstrakta također nizak i kreće se između 16 i 18 g/l. Uz najrasprostranjenije sorte aligoté i silvanac, još se uzgajaju i domaći kultivari, koji su van tog područja manje poznati, a to su sibirkovoje, puhljakovskoje i dr. Od ukupno 18 vinarskih šampanjskih zavoda, u bivšem SSSR-u u kojima su se proizvodila pjenušava vina kontinuiranim cuves closes (kiv kloz) postupkom (po projektu G. G. Aguabaliantza, A. A. Merjaniana i S. A. Broussilovskog), jedan među većima izgrađen je u Moskvi. Ostali su također locirani u velikim gradovima Rusije (npr. u Nižnij Novgorodu), odnosno u drugim velikim gradovima država što su nastali raspadom SSSR-a (Kijev, Alma-Ata i dr.). Tiražna vina za tu proizvodnju djelomično se proizvode u Rusiji (u Rostovskoj oblasti sorte puhljakovskij, sibirkovij i dolgij), a djelomično uvoze (iz Gruzije vino sorte cicka, činuri, aligoté, iz sjevernih kavkaskih područja rizling i silvanac, iz Moldavije fetiaska itd.) ali se zato i dio proizvedenih pjenušaca izvozi. Ukupan izvoz vina iz Rusije u 1995. god. iznosio je 73.000 hl.