Biblija o vinu, vinogradu i grožđu Biblija ili Sveto pismo uz sve poznate atribute, od kojih je temeljni onaj da je u njoj sadržana riječ božja, svojevrstan je dokument koji govori i o vinogradarstvu i vinarstvu, lozi i vinu.
U 39 biblijskih knjiga Staroga zavjeta (od ukupno 46) i u 10 knjiga Novoga zavjeta (od 27 uvrštenih u Bibliju) riječ vino javlja se oko 235 puta, riječ vinograd 145, loza 45, grožđe 44, grozd (kao cvat koji nije nužno uvijek cvat vinove loze) 18, a vinogradar 10 puta.
Kazali smo da se riječ vino spominje oko 235 puta zbog toga što se, ovisno o prevoditelju i još više o jeziku na koji je Biblija prevedena, pojedine riječi mijenjaju. Tako se primjerice mješina ili mijeh može prevesti i kao vinska posuda iz kozje kože ili, pak, od kože izrađena posuda za vino i sl. pa to mijenja broj spominjanja riječi vino.
Najčešće se riječ vino spominje u doslovnom značenju. To je slučaj kada se o vinu govori u obredu žrtvovanja (Knjiga Izlaska 29;40, Levitski zakonik 23;12, Knjiga Brojeva 15;5,7,10, 28;7,14, Druga knjiga o Samuelu 16;1 i dr.), ili pak kao piću koje se daruje i s kojim se časti gosta (Prva knjiga o Samuelu 1;24, 10;3, 16;20, 25;18,). Vino se opisuje kao piće za okrijepu umornih (Druga knjiga o Samuelu 16;2, Prva knjiga Ljetopisa 12;41), ali i kao uzročnik pijanstva (Knjiga Postanka i dr.). Uz naputak kada se valja suzdržavati od vina (Levitski zakonik 10;9, Knjiga Brojeva 6;3, Suci 13;4,7,14 i dr.) ili kada ga je dopušteno piti (Knjiga brojeva 6;20 i dr.), riječ vino se spominje i kada se govori o brizi za njegovo čuvanje (Ljetopis I 9;29) i u mnogim drugim primjerima, npr. prilikom očeva blagoslova sinu (Knjiga Postanka 27;28) uz molitvu da Bog bude milostiv i da pošalje rosu s neba od koje ovisi obilje kruha, vina i ulja.
U svim navedenim i drugim primjerima Biblija odvraća ljude od zlouporabe vina, jer pijanstvo isključuje iz Kraljevstva Božjega. Ta Sveta knjiga obiluje savjetima za trijeznost i onda kada to izričito ne navodi, osuđujući pijanstvo, preporučujući vino samo ako se uzima s punom treznošću. Tada ono služi i za liječenje (Luka, 10;34) i tada se ono preporuča zamjenu za vodu (Pavao Timoteju; “Ubuduće ne pij samo vode, već uzimaj pomalo vina, zbog želuca i svojih čestih slabosti!” Timotej 5;23).
Biblija je i svojevrstan zbornik različitih književnih vrsta pa ju valja i s te literarne strane vrednovati i promatrati. Uz naglašen pjesnički izraz spomenimo i još jedan književni oblik – basnu. U Jotamovoj basni, priči s moralnom poukom (razne biljke među kojima i) loza postaje simbolom ljudskih vrlina. Taj dio što se odnosi na lozu glasi: “Tad rekoše stabla lozi: Budi nam kraljem! Odgovori im loza: Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drvećem”(9;13).
Zajedništvo je utjelovljena potreba čovjeka, a vino je jedno od čimbenika takva okupljanja. I Isus je njegovao zajedništvo i pio je vino što je bio povod da od svojih protivnika bude osuđivan. Zato im Krist odgovara “Dođe Ivan Krstitelj: niti jede kruha, niti pije vina, a vi velite: “Ima zlog duha!” Dođe Sin Čovječji: jede i pije, a vi velite: “Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika” (Luka, 7;33, 10;34). Iz apostolskih evanđelja (dobrih vijesti, danas bi rekli izvješća) saznajemo za Kristova čudesa, od kojih su upravo najveća u svezi s vinom. Prvo je ono kada je u Kani galilejskoj pretvorio vodu u vino (Evanđelje po Ivanu, 2;3,9,10, 4;46).
Najdrastičniji trenuci Kristova života opisuju se u druženju s učenicima kada izriče poruku “Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje… Uzmite i pijte, ovo je krv moja… Ovo činite na moju uspomenu (Luka, 22;20). Taj se “spomen-čin” Kristova otkupiteljskog djela kao element Novog saveza između Boga i ljudi sklopljenog na brdu Kalvarija, a “potvrđenog” Kristovom krvlju (nasuprot Starom savezu sklopljenom preko Mojsija na brdu Sinaj i “potvrđenog” krvlju obrednih životinja) simbolički obnavlja kod euharistije. Prilikom tog najsvečanijeg čina kršćanskog kulta (prinošenja žrtve zahvalnice što se zove misa), voda koja se ulijeva u vino, označava Kristovu ljudsku narav, a vino njegovo božanstvo.
Riječ vino, kao pojam u doslovnom smislu, pisci biblijskih knjiga upotrebljavaju i u mnogim drugim prigodama. Tako se, primjerice, u spisima Nehemijinim (Druga knjiga o Makabejcima) govori ovako: “…ja ću ovim završiti svoju povijest. Ako sam je dobro i vješto sastavio, ispunila mi se želja. Ako li slabo i osrednje, učinio sam što sam mogao. Jer kao što je štetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomiješano s vodom tečnije, tako se i pravilno raspoređen prikaz sviđa ušima onih koji knjigu slušaju”.
Uz tek nekoliko navedenih primjera spominjanja riječi vina u doslovnom smislu, kažimo da se ono vrlo često spominje i u prenesenom značenju kako bi se ljepotom poetskog iskaza upečatljivije naglasile pojedine poruke i događaji. Kao primjer neka nam posluže ovi citati: “Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovca…jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja” (Mudre izreke, 4;17), zatim “Pade veliki Babilon koji vinom srdžbe i vinom svoga bluda napoji sve narode” (NZ, Otkrivenje, 14;8), ili “On gazi tijesak vina uskipjelog gnjeva” (Otk. 19;15).
Pisci biblijskih knjiga osim vina, za svoje simbolično izražavanje koriste i druge pojmove, pa se npr. Izrael poistovjećuje s trsom i vinogradom koji je Bog zasadio i od kojeg se očekuje plod što će “bogovima i ljudima” donositi radost (Suci, 9;13) s tim da plod vinograda donosi radost čovjekovu srcu, a plod čovjeka-vinograda radost Bogu.
Nasuprot onima koji slušaju riječ Božju i koji izvršavaju njegove zakone, bezbožnike se poistovje}uje s nerodnim trsom.
Prema bibličarima (tj. osobama koje proučavaju hermeneutiku, kako se naziva znanost tumačenja Biblije, ili se bave biblijskom poviješću, geografijom, arheologijom, filologijom itd.) to nam zbirno djelo otkriva način razmišljanja i izražavanja onog doba u kojem je pojedina biblijska knjiga nastala. To je zbir, kažu oni, dotadašnjeg dosega ljudskog znanja o prirodi, o povijesti ljudskog roda i iskustva, o naravi čovjeka i Boga.
Kršćanske zajednice Bibliju smatraju djelom čovjeka kojem je začetnik Bog, jer se citiraju njegove riječi.
