Sjemenka je, biološki gledano onaj dio ploda vinove loze iz kojega će klijanjem izrasti nova biljka. Poznato je, međutim, da se za potrebe suvremenog vinogradarstva razmnažanje loze ne obavlja generativnim, već vegetativnim putem (tj. ključićima i cijepovima). Uzgoj biljaka loze iz sjemena koriste selekcionari, ampelografi radi tvorbe novih hibrida. Najveći broj sorata vinove loze ima (1-4) sjemenke, a samo manji broj (tzv. apyrene) su besjemene. U težinskoj strukturi grožđa na sjemenku otpada oko 5 %. Za vinare je značajno znati da sjemenka sadrži velike količine tanina koji u tijeku maceracije iz masulja prelazi u mošt i vino, naročito ako je u tijeku muljanja došlo do njihova drobljenja, što ovisi o vrsti muljače i tijeska. U suvremenoj tehnologiji sjemenke se nakon muljanja grožđa te ocjeđivanja i tiještenja masulja odvajaju, a iz njih se vadi ulje, koje one sadrže od 10 do 15, vrlo rijetko i do 20 %, a glede svoga sastava (nezasićene masne kiseline) je vrlo cijenjeno u prehrani. U novije vrijeme sjemenke grožđa su sirovina za industrijsku ekstrakciju proantocijanidola, odnosno resveratrola. Tako je u tu svrhu samo u 1989. godini u Francuskoj prerađeno oko 11.000 t, a u 1990. u SAD čak 30.000 t.
Vidi: proantocijanidoli
