Podrum (grč. dromos cesta) je u Hrvatskoj, najčešće naziv za prostoriju u kojoj se prerađuje grožđe, njeguju i čuvaju vina, u pravilu, bar jednim svojim dijelom građena pod zemljom, radi postizanja odgovarajućih mikroklimatskih, naročito optimalnih temperaturnih uvjeta (podrumska mikroklima). Stariji hrv. naziv za podrum je pivnica, ali se skoro više i ne upotrebljava u ovom značenju. Tim se imenom sve učestalije nazivaju restorani u kojima se pretežito toči pivo. U primorskim krajevima Hrvatske vinski se podrum naziva konoba, a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj vina se proizvode (a nerijetko i čuvaju) u nadzemnim, najčešće od hrastova drva izgrađenim i u mnogim pjesmama opjevanim kletima. U suvremenim uvjetima industrijske podjele rada (specijalizacije) najjednostavnija podjela podruma po namjeni bila bi proizvođački, komercijalni, ili podrumi za specijaliziranu proizvodnju (npr. pjenušca, odležavanje vinjaka itd.).
Prema načinu izgradnje najjednostavnije ih je dijeliti na nadzemne, podzemne i kombinirane. Podrumske prostorije, pak, mogu biti glavne (za izvođenje tehnološkog procesa) i pomoćne (za ostale potrebe npr. skladištenja ambalaže, radionice za popravak suđa i strojeva, pogonski laboratorij, strojarnica, kušaonica, garderobne i sanitarne prostorije i dr.). Prve industrijske vinarije kod nas (po uzoru na francuske, alžirske i kalifornijske) grade se najčešće pod stručnim vodstvom Vanje Žanka (1949. god. završena vinarija u Imotskom i Benkovcu, 1951. u Umagu i Starom Gradu na Hvaru), a tzv. okrugli vinarski podrum (oblika valjka) prvi puta u svjetskoj vinarskoj praksi izgrađen je po ideji ing. Josipa Dideka i uz suradnju prof. Mirana Veseliča (enologija), i dipl. ing. Tone Škvarča (tehnologija i ekonomika), prvo u Kapeli nedaleko od Radenaca, a zatim i u nekim drugim vinorodnim područjima Slovenije (Vipava, Ormož, Dobrovo).
Vidi:vinarstvo.
