Sustavi ocjenjivanja vina u mnogim svojim dijelovima mogu biti istovjetni onima kojima se procjenjuju ljudi (primjerice na radu ili u sportskim natjecanjima i sl.). Jednako tako i pogreške, koje se pri tom javljaju, iste su ili slične.
Kao glavne greške, uvjetovane osobom koja obavlja ocjenjivanje, najčešće se ističu:
Halo-efekt
Halo-efektom se naziva pojava od koje nije lišen ni jedan ocjenitelj, a koja se iskazuje u činjenici da se različite karakteristike ocjenjuju prema općem stavu što ga ocjenitelj ima prema ukupnosti nekih svojstava ili samo prema ocjeni pojedine karakteristike. Za objašnjenje ove pojave neka nam posluži slijedeći primjer:
U svim tzv. apsolutnim sustavima ocjenjivanja ili ocjenjivanjima bodovanjem (izuzev onog sustava što ga je izradio A. Vedel) svojstvu bistroće dodjeljuje se od ukupno raspoloživih bodova tek 10 do 16,6%.
Uzročnici mutnoće vina često utječu i na ostala svojstva vina, na njegovu boju, miris i okus, to, međutim, ne mora biti uvijek ili bar ne uvijek istog intenziteta. Uočeno je, da i kada bistroća ne utječe na ostala svojstva, ona “navlači” pozitivno ili negativno njihovo ocjenjivanje. Ta se tvrdnja može provjeriti i testiranjem i to tako, da se za određen broj bistrih i mutnih vina, najprije kušajući ih iz odgovarajuće čaše, ocijeni bistroća, a zatim, kušajući ta ista vina iz neprozirnih čaša (ista oblika) ocijeni vonj i okus. Rezultati takva ocjenjivanja bit će različiti od onog kojeg smo obavili na uobičajeni način.
Pod ovu vrstu pogreške mogu se podvesti i svi drugi brojni slučajevi, poput činjenice da neka osoba, što ocjenjuje vino, nije sklona crnim ili aromatskim ili nekim drugim kategorijama vina. Takva će osoba sve osobine takva vina, kojima nije sklona najvjerojatnije samo zbog njihove samo jedne osobine, vrednovati lošije.
Kada se ocjenjivanje obavlja u znanstvene svrhe ili u cilju izbora vina radi dodjele priznanja boljima, ocjenitelje ne obavještavaju o podrijetlu, sorti i o drugim podacima. Kažemo: ocjenjivanje se obavlja anonimno. Kada se, međutim, vino pije uz obrok i u društvu, taj je podatak i te kako značajan.
Zbog utjecaja smišljene promidžbe, ali i zbog objektivnih okolnosti, opći je stav potrošača da cijene primjerice stara i arhivska vina, dakako zbog njihovih godina, ali pritom nerijetko hvale i njihov miris i okus, nerijetko i onda kada to ne zaslužuju. To vrijedi i za pojedina vinorodna područja, poznate proizvođačke kuće, itd. Takvim prosudbama potrošača ne treba zamjerati. Već smo jednom istakli, kušajući vina oni imaju pravo na obnavljanje ugodnih uspomena vezanih baš uz to vino ili kraj iz kojeg ono dolazi, osobe s kojima su ga pile, itd. Kada se pak ocjenjivanje provodi u cilju najveće moguće objektivne ocjene kakvoće, ocjenitelje valja upozoriti na halo-efekt, i kroz rasprave o tome usaglasiti stajališta.
Najviše će otklanjanju takovrsne pogreške, pridonijeti promišljeni “trening” degustatora i njegovo dugogodišnje iskustvo. Jer iskusan (kako su me učili moji stariji) puno zna, a još dalje vidi.
Sklonost prilagođavanja kriterija ocjene kakvoći skupine
Sklonost prilagođavanja kriterija ocjene kakvoći skupine redovita je pojava svih ocjenitelja vina.
Ako se ocjenjuju vrlo dobra vina, kriterij svih ocjenitelja, i bez ikakvog prethodnog zajedničkog dogovora, bit će stroži, i obrnuto. Nadalje, ako degustatori, nakon serije kušanja vina potprosječne kakvoće dobiju jedno dobro vino, zbog naglog skoka razlike u kakvoći, ocijenit će ga izuzetno povoljno. Obrnuto pak, ako se, nakon serije vrsnih, tim istim degustatorima dade na ocjenu isto vino što su ga prethodno ocijenili izuzetno povoljno, oni će ga ocijeniti znatno slabijim. To vrijedi i kada iza serije mekih, ljupkih i polusuhih vina naiđe suho vino i sl.
Ova vrsta pogreške može poremetiti kompletan sud jedne, čak, profesionalne skupine degustatora, pa je baš zato neophodno pridržavati se već opisanog reda degustacije.
Konstantna pogreška
Konstantnom pogreškom (ponekad zvanom “ličnom jednadžbom” i “pogreškom centralne tendence”) naziva se pojava sklonosti pojedinih ocjenitelja strogom, drugih pak blagom ocjenjivanju. Dakako, postoje i oni treći, koji sva vina ocjenjuju prosječnima. Tu pojavu tzv. “uprosječivanja” nazivamo joi i “pogreškom centralne tendence”.
Na kraju ovog dijela kažimo još i slijedeće: ne postoje apsolutno objektivni sustavi ocjenjivanja, ni apsolutno objektivni ocjenitelji. Iz toga slijedi logičan zaključak da ne postoje ni objektivni načini provjere koji je od opisanih (i još mnogih drugih, ovdje ne spomenutih) sustava najvaljaniji. Pokojni Dr. Petz Boris (koji je bio recenzent moje knjige “Tek i slast vina” koja je doživjela četiri izdanja i čijim sam se radovima, uz dopuštenje, obilno koristio) tvrdi: “Kad bi takav kriterij postojao, ne bi nam procjena, koja ima čitav niz nedostataka, uopće ni trebala.”
Dakle, procjena svake vrste, pa tako i ocjenjivanje kakvoće vina, specijalnih i pjenušavih vina, krije mnoge nepravde, ali mi se nje ne možemo odreći, jer je bila i ostat će čovjekova svakodnevna potreba.
Svaki će razuman čovjek težiti većoj valjanosti svoje ocjene, a kada se radi o poslovima od šireg interesa, nastojat će u rješavanju složenih zadataka ove vrste, primjeniti odgovarajući sustav i odgovarajuće statističke postupke obrade prikupljenih podataka. Svi su sustavi stvarani s željom da se smanji subjektivnost osobe koja ocjenjivanje obavlja, pa je tako i utemeljeno jedno od načela: što više procjenitelja (u našem primjeru više degustatora), to manja greška. Različitim tehnikama tako prikupljene ocjene od većeg broja ocjenitelja valja statistički obraditi. Nekad će nam u tome biti dovoljna obična aritmetička sredina (što je broj koji se dobije dijeljem zbroja rezultata s brojem rezultata), nekad pak medijana ili centralna vrijednost, kao jedna od središnjih vrijednosti koja se u skupu pojedinačnih rezultata nalazi točno u sredini. Naime, kada su pojedinačni rezultati asimetrični taj postupak određivanja središnje vrijednosti bolji je od postupka izračunavanja ocjene pomoću aritmetičke sredine koju ponekad pogrešno označavamo i kao prosjek (jer bi prosjekom valjalo označiti jedino srednju vrijednost samo dvaju brojeva). U analizi ocjenjivanja za znanstvena ispitivanja, primjerice, tržišta, najboljeg tehnološkog postupka ili vrijednosti kakvoće vina neke sorte, itd., primijenit će se i druge složene statističke metode obrade podataka (pri čemu se ponekad računa i s aritmetičkim vrijednostima, ali ne i s medijanom, koja se ne može koristiti u takvim složenim statističkim obradama od kojih su samo neke objašnjene u ovoj vinopediji.).
I obrazovanjem ove vrste, i to ne samo stručnih radnika koji se bave proizvodnjom i prodajom vina, već podjednako i širokog kruga potrošača, bit će stvoren temelj daljnjem rastu kvalitetne proizvodnje naših vina, a time potaknut i rast razine kvalitete življenja.
