Azerbajdžan

Prije dvadeset i više godina (primjerice u razdoblju 1991.-1995.), u Republici Azerbajdžanu (Azerbaycan) se na površini od oko 130.000 ha vinograda proizvodilo godišnje od 4 do 5,5 milijuna dt grožđa koje se je u manjem obimu izvozilo, dok se je veći dio konzumirao u svježem stanju u zemlji (od oko 8,300.000 stanovnika i glavnim gradom Bakt-Baku s oko 25% ukupnog pučanstva). Od oko 1.100.000 hl godišnje proizvodnje vina veći dio su bila crna stolna koja su se proizvodila na južnim obroncima Kavkaskih gora (u Šemahinskom rajonu) uglavnom iz sorte matrasa. Značajna količina bijelih vina s tek oko 10% vol. alk. dobivala su se iz sorte bajan širej. Danas je to stanje drugačije. Vinogradarske su se površine smanjile i u razdoblju 1996.-2000. god. kretale su se oko 52.000 ha, uz godišnju proizvodnju grožđa na oko 3.500.000 dt, a vina od oko 400.000 hl. U razdoblju 2002. do 2004. te su se površine stabilizirale na oko 8.000 ha, a proizvodnja grožđa između 550.000 i 650.000 dt. Godišnja proizvodnja vina varira između 40.000 i 50.000 hl. Potrebe za grožđicama (koje su pred desetak i više godina u manjem obimu i sami proizvodili) sada namiruju uvozom (godišnje u količini od oko 5.000 do 7.000 dt). Uz već spomenute autohtone crne kultivare, a slično kao i u ostalim nekadašnjim sovjetskim republikama, i ovdje se uzgaja kvalitetna bijela vinska sorta rkaciteli, čije grožđe služi u proizvodnji bijelog specijalnog porto vina. Godišnje potrošnja vina ne prelazi 0,5 l/cap.