Fiziokratski pokret Znatno ranije, točnije u drugoj polovici XVIII. stoljeća, na temeljima političko-ekonomske škole nazvane fiziokratski pokret (grč. fysis-priroda, krateo-vladam, koju je utemeljio francuski liječnik Francois Quesnay-Kenê), prema kojoj je zemlja i obrada tla jedini izvor bogatstva, počela su se osnivati društva zvana akademije. U tim su se akademijama okupljali, u to doba malobrojni intelektualci svih struka nastojeći poboljšati gospodarstvo i uvjete življenja. Prva takva akademija je osnovana u Splitu 1767. (baveći se obrtom, trgovinom i ribarstvom, preradbom ribe, maslina i uzgojem nove kulture krumpira), u čijem su se radu posebno istakli dr Ivan Moller, Giuseppe Ivelija, dr. Leon Urbani i Giuliano Bajamonti.
Dvadeset godina kasnije (1787.) osnovana je slična akademija u Zadru (zalaganjem Nikole Grimaldia, Nikole Dačića, kneza Antonia di Medici-a i Girolama Maria Soraza). Slične Udruge i sa sličnim zadaćama osnovane su i u Kaštel Lukšiću (1788.) i u Dubrovniku (kao “Domoljubno društvo”). Uz aktivnosti na informiranju članstva (intelektualaca, učitelja, svećenika i drugih građana) o poslovima kojima se može unaprijediti gospodarstvo u Dalmaciji, te su se akademije bavile tiskanjem velikog broja stručnih radova na hrvatskom jeziku (uz ostalo i u “Kraljskom Dalmatinu”) i time polako i nažalost presporo unapređivale i mijenjale dalmatinsku poljoprivredu. Kao zaslužne u tom poslu spomenimo Jerolima i Julija Bajamontija, ali i recimo da je upravo u to vrijeme (1782.) u Dalmaciji vladala velika glad koja je odnijela oko 20.000 života.
