Posjet vinariji Enjingi u Hrnjevcu bila je jedinstvena prilika za upoznavanje s tradicijom i ljubavlju prema vinu koju njeguje ovaj vinar.

Dobili smo uvid u proces proizvodnje vina, ali i u filozofiju koja stoji iza svakog vina.

Obiteljska tradicija

Gospodin Enjingi nam je s ponosom ispričao o povijesti obitelji i tome kako su se prenosila  znanja i vještine proizvodnje vina s koljena na koljeno. Prvi nauk dobio je od svoje bake. Osim što je kuhala, pazila na djecu, odlazila u štalu,  bila je i vinar. Kao najstariji unuk pred njom sam  morao otvoriti ili zatvoriti pipu. Nitko od braće nije nastavio ovim poslom. Brat je bio vrstan kovač.

Od 12 godine ( kao dječak) odlazio je u  nadnicu. Radilo se od zore do mraka.

„Radilo se i po 16 sati dnevno. Jadna je hrana bila koju smo jeli . Za doručak smo dobili  pola litre mlijeka i kruha. Ručak bi  bio ili  „ćoravi paprikaš“ ili mahune. Čak i mi djeca dobivali smo pola litre ( doduše manje kvalitetnog )  vina za ručak. Još smo imali pauzu od pola sata. Takav rad nauči te disciplini. Danas ima sve  više  vinara i vina a sve manje vinograda. Tome kumuje ljudska lijenost“.

Predanost tradiciji vidljiva je u svakom koraku proizvodnje, od odabira sorti grožđa do njegovanja u vinogradima pa u podrumu.

Proces proizvodnje vina u vinariji Enjingi kombinira tradicionalne metode sa suvremenom tehnologijom. Vinar nam je objasnio kako se grožđe pažljivo bere ručno i fermentira u kontroliranim uvjetima kako bi se sačuvala bogatstvo mirisa. Svaki butelj vina rezultat je mukotrpnog rada i stručnosti vinskog majstora koji se posvećuje svakom detalju procesa proizvodnje.

Želja je Enjengija da ekološki proizvodi . To pretpostavlja  i gnojenje stajskim gnojem. Saznao je da goveda Angus mogu preživiti na otvorenom, da sama odgajaju telad, ne treba ih musti. Po zimi dobivaju dugu dlaku koja kasnije otpadne. Telad se rađa s dugom dlakom.  Uvezao ih je iz Kanade. Trenutno ih ima 300.

Kada smo ga upitali ima li štete od divljih svinja rekao je da ima jer nema dovoljno lovaca ali ni krivolovaca kojih je u prošlosti bilo.  Divlja svinja se nekad prasila jednom  godišnje sa 3-4 mlada, a sada i po 3 puta godišnje sa po 10 prasića jer ima izobilje hrane. Velike su štetočine.

Kušanje vina

U podrumu smo od  20 etiketa od 15  sorti kušali  15 vina.

Podrum je prekrasan u lukovima izgrađen od cigle. Sam Enjingi kaže da nije želio  dopustiti da mu podrum bude bez lukova kako se to tradicionalno radilo.  Napravio mu ih je rođak koji je to još znao raditi na stari način. Ovdje čuva drvene bačve.

1. Graševina. Ovogodišnja-više ima alkohola a manje kiselina jer je godina bila takva. Ako se vrijeme s visokim temperaturama zadrži i ove godine će ranije u berbu.

Idemo dalje i ulazimo na 4,5 m ispod zemlje u ogromnu prostoriju u kojoj su cisterne.

2. Traminac iz 2015. star 10 godina . Upravo nevjerojatno da je tako mirisan, pitak i lijepe zlatne boje.
3. Sivi pinot- fini miris bačve koji ne smije prevladati.
4. Rajnski rizling 2015. Kasna berba.
5. Couve bijeli – od 5 sorti: graševina, rajnski rizling, pinot sivi, sauvignon i mirisni traminac, Iako je beriquiran  nema jaki štih bačve. U Londonu je proglašen najboljim svjetskim vinom 2004.

Na upit kada ste počeli raditi couvee odgovorio je : „ Još kao dječak od svega što sam nabrao sam radio vino. To su bili prvi couvei koje sam radio. Kao vinar sam počeo kasnije kontrolirano spajati vina raznih sorti.“

Od  crnih  vina kušali smo:

1. Venje – 5 crnih sorti- zwielgelt, frankovka, crni pinot, merlot,i cabernet sauvignon. Dvije godine odležavanja u bačvi.  „Umijeće je ovo složiti. Trebalo mi je 9 godina da uspijem složiti kombinaciju. Kao da rogove u vreću slažem. Cijeli život učim i sada znam da toliko toga tek treba otkriti.
2. Frankovka- posadio sam ju još 1965. godine. Pitka je i daje svježinu kupaži.
3. Cabernet- 2018. malo je grublji, ide uz divljač- govedinu. Trpak.  Alkoholniji je i ima više tanina. Vrijeme i odležavanje će učiniti da omekša.
4. Crni pinot najplemenitija i najzahtjevnija crna sorta. Ima tanku pokožicu pa ako slučajno pada kiša i bobice puknu  gubi sve. Vino iz 2020. čak i nakon dvije godine vrije. Sudar različitosti bačava učini da ako ima još imalo šećera krene ponovno blago vrenje.

Po izlazu iz podruma kušali smo još:

6. Rajnski rizling iz 2008. izborna berba.
7. Traminac 2009. godina.

Primjetili smo da je  puno odležanih vina iako je trend da se piju mlada ( svježa) vina. Na to je Enjengi odgovorio da se radi o reklami za mlada vina ali da čim izgube

CO₂ nisu više tako dobra.  Prije se je i u pjesmama spominjalo samo staro vino. Staro vino mora biti moćno.

Na pitanje : Kad ćete na godišnji? Odgovorio je: „  Ja sam cijeli život na godišnjem. Radim to što volim bez ikakve potrebe. A znamo da samo ako voliš to što radiš rad ne umara.”

Posjet vinarije Enjingi bio je ne samo prilika za uživanje u vrhunskim vinima, već i učenje uz iskusnog vinara. To iskustvo ostavilo je dubok dojam na nas i potaknulo nas da cijenimo svaki gutljaj vina kao plod predanog rada i strasti vinskog majstora.