Vinjak

Vinjak je (uz vinovicu, brandy, vinski destilat, i vinski alkohol) jedan od proizvoda destilacije vina, i to proizvod dobiven starenjem vinskog destilata u dodiru s hrastovim drvom. Najbolji i tradicionalni način dodira vinskog destilata s hrastovim drvom postiže se njegovim odležavanjem u hrastovim bačvama sadržine od oko 500 l. U postupku proizvodnje vinjaka, vinskom destilatu iz kojeg će on nastati a radi postizanja odgovarajuće alkoholne gradacije, dodaje se voda (destilirana ili kišnica koja mora udovoljavati propisima o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće). Prema sada važećem Pravilniku o jakim alkoholnim i alkoholnim pićima (NN 172/04.), vinjak je rakija koja se proizvodi iz vinskog destilata, s tim da u prometu gotov proizvod ne smije imati manje od 37,5%vol. alkohola, ni manje od 125 g/hl a.a. hlapivih tvari, dok je najveća dopuštena količina metanola 200 g/hl a.a. Vinski dest. iz kojeg se proizvodi v. mora odležati u hrastovim bačvama (zapremine manje od 1000 l) najmanje 6 mjeseci, odnosno u hrastovim posudama veće zapremine najmanje godinu dana.
Prema ranije važećem POV-u (NN 96/96. i NN 7/97.) bilo je detaljnije propisano što je sve dopušteno u toj proizvodnji (te se navodi dodatak šećera-saharoze, radi popravka ukupnog ekstrakta najviše do 10g/l, zatim dodatak karamela radi popravka boje do 1g/l i dodatak poboljšivača, koji se dobiju maceracijom voćnih plodova i drugih dijelova biljaka u vinskom destilatu u ili vinskom alkoholu uz naznaku da ti poboljšivači ne smiju biti škodljivi za ljudsko zdravlje) i kakav je dopušteni sadržaj pojedinih sastojaka (što je bilo propisano cit. POV-u, članak 84, prema kojem je stvarni alkohol u vinjaku morao biti između 38 i 45%vol., ekstrakt između 1,5 i 16g/l, permanganatni indeks između 3 i 24, a sadržaj ukupnog SO2 nije smio prijeći 25 mg/l. Kao i sada, velik broj sastojaka preračunavao se i iskazivao na litru apsolutnog alkohola, a to je ukupna kiselost, kao octena, čiji sadržaj je bio dopušten između 100 i 1.000 mg, esteri kao etilni ester octene kiseline čiji je sadržaj smio biti između 500 i 3.000 mg, a viši alkoholi između 1.500 i 5.000 mg, te aldehidi između 40 i 500 mg. Sadržaj metanola po tada važećem propisu nije smio prijeći 0,2%vol., a furfurol 30 mg, također preračunato na jednu litru a. a. Uz naprijed navedene sastojke u vinjaku nije smio biti povećan ni sadržaj cijanovodične kiseline (gornja dopuštena granica je 30 mg/l) ni metala željeza i bakra (za koje je gornja granica 10 mg/l), kositra (5 mg/l), te cinka i olova (0,5 mg/l). Kažimo i to da oznaku “stari” vinjak u pravilu smiju nositi samo proizvodi koji su starjeli (odležali u drvenim bačvama) najmanje tri godine, kao i da se godine starenja (u drvenim hrastovim bačvama) mogu označavati sa zvjezdicama (jedna zvjezdica za jednu godinu).

Vidi: bačva, cognac