Opip je skupni naziv za skupinu mehanoreceptivnih tjelesnih osjeta za dodir, tlak i vibraciju čiji su receptori (kojih ima više vrsta ili su oni jednostavno slobodni živčani završeci) smješ-teni skoro posvuda po tijelu (a ne samo u posebnim organima poput posebnih osjetila). Neki od tih receptora prisutniji su na jednom (npr. na vršcima prstiju, na usnama i sl.), a manje prisutni na drugom dijelu tijela. To je razlog što se upravo tim dijelovima tijela služimo za određivanje oblika, težine, vibracije, tlaka, građe, odnosno konzistencije (kruto, meko, suho, vlažno, glatko, hrapavo). Iako osjet za toplo i hladno svrstavamo u termoreceptivne osjete, u običnom se životu najčešće i taj osjet (dakako, pogrešno) naziva opipom. Kušajući vina (i druga jela i pića) služimo se i osjetom opipa, jer putem sluzokože usne šupljine registriramo vrlo značajne obavijesti, iako se to ili zanemaruje ili pripisuje okusu. Neke od tih informacija potaknute su kemijskim nadražajem polifenola, pa otuda osjećaj stezanja (astrigentnog). Slično ovome, alkohol izaziva osjećaj lažne topline, paljenja, a osjećaj uljaste konzistencije uzajamno izazivaju glicerol i polifenoli.
Vidi: tjelesna osjetila, degustacija, ocjenjivanje vina.
