Bijela svjetložuta ili slamnatožuta nazivaju se ona vina što su dobivena brzim odvajanjem soka (mošta)od kožice bijelog grožđa (nerijetko i iz soka crnog grožđa koje nema bojila u soku, (poput pinota meunier-a – čit.: pino mönje ). Najčešće se kod izmuljanog grožđa odmah odvaja tekuća od krute faze, samo se iznimno kod aromatičnih (muškatnih i drugih bijelih sorata) odvajanje obavlja nakon što odstoji 10 do 12 sati, pa se tek nakon toga otpočne sa cijeđenjem i tiještenjem, tj. odvajanjem tekuće od krute faze), a to se radi sa zadaćom kako bi u tom vremenu pektolitički enzimi obavili svoj posao. Oni će, naime, katalizirati razgradbu pektina, onih sluzastih tvari u masulju, pa će odvajanje ciđa (mošta iz tijeska – preše) teći brže i bolje. Boja vina iz takva mošta slična je boji slame žitarica, dakle nije svjetložuta već slamnatožuta, a svojstvena je dobro odnjegovanim bijelim vinima.
Zelenkastožuta bijela vina u pravilu su vina sjevernih, kontinentalnih vinorodnih područja, no, ta se najcjenjenija boja bijelih vina može dobiti i prikladnim tehnološkim postupkom u vinogorjima primorske hrvatske nakon brze preradbe i hladne fermentacije, uz pravilno sulfitiranje.
Jantarna bijela vina dobiju se kada izmuljani masulj bijela grožđa ostane vrijati na kožici dan-dva. Takav se postupak provodi radi ekstrahiranja cijenjenih mirisnih tvari (npr. kod muškatnih sorata ili kod traminca), pa je jantarna boja takva vina prihvatljiva. Takvu boju, međutim, postižu i zelenkastožuta, odnosno slamnatožuta vina, ako više godina odstoje u boci ili ako zriju u drvenoj bačvi ili pak ako oksidiraju, što se (zbog promjene i okusa i mirisa), već smatra manom.
Zlatnožuta su najčešće dobro odnjegovana bijela vina juga (maraština, pošip…). Takva boja je i krajnja dopuštena nijansa boje bijelih vina. Sve tamnije nijanse, osim kod specijalnih desertnih vina, drže se posljedicom pogrešne proizvodnje ili slaba školovanja (čuvanja i njege). Neposredan uzrok tome je pojačana oksidacija, proces koji šteti boji, okusu i mirisu vina.
Tamnožuta bijela vina su jako alkoholna vina proizvedena iz grožđa (prošek, xeres-jerez, tokai samorodni i dr.) ili vina što se proizvode iz prosušenog grožđa (suškovo vino), pa se u razvrstavanju obično na odgovarajuć način označavaju (još i kao žuta vina ili vins jaunes (izg. ven žõns).
Crvenkastožuta bijela vina su proizvedena brzim postupkom preradbe crna grožđa kojemu sok i meso nisu obojeni. Takva vina se dobiju i preradbom bijela grožđa kada u njemu zaostane manja količina crna ili kada se ne održava čistoća suđa i strojeva kojima su upravo prerađivane crne sorte.
Zagasitožuta (smeđasta i smeđa) bijela vina su bolesna ili vina s manama, pa se promet i prodaja takvih vina Zakonom zabranjuje, a odgovorna pravna i/ili građanska osoba koja povredi takve odredbe novčano se kažnjava.
Vidi:kako se najčešće vina opisuju prema boji i to kako boja bijelih vina, a kako [[opisivanje boje crnih (rujnocrvenih) vina..
opisivanje vina prema bistroći,
opisivanje vina prema tekućosti.
opisivanje živosti vina.
opisivanje vina dojmovima koje zapažamo osjetom njuha.
opisivanje dojmova okusa.
temeljne okusne značajke bijelih vina,
temeljne okusne značajke rujnocrvenih vina.
