Mažuranić Ivan (1814.-1890.) pjesnik, hrvatski ban pučanin Kao petnaestogodišnji trećegimnazijalac napisao je i objavio pjesmu posvećenu Vinodolu u kojoj žudi za rodnim mjestom i hvali njegova vina. Ti stihovi glase:
Vinodolski dolče da si zdravo
Novigrade pozdravljam te lipo
Otkada sam, da ti kažem pravo
Pustil tebe lipa moja diko
Ne uživan tužan nikad mira
Jer ne vidim ja tvoje zidine
Jer me tvoje vino jače tira
Da nazovem t´ja dobre letine Ivana Brlić Mažuranić, njegova praunuka zapisala je, a Zdenko Turković objavio u knjizi “100 godina vinogradarstva Hrvatske” dio tih zapisa. Uz ostalo tu stoji: „Prem nije težio ni za titulama ni za materijalnim dobrima-jednoga se ipak nije mogao odreći: vinograda! Tokom cijelog života kupovao je sukcesivno omanje vinograde, tako 1854. u Vrapču, pa 1856. god. Vrhovcu u Zagrebu, pa 1859. god. Prjavicu u Stenjevcu i 1869. god. Bukovac u Remetama. Osim svog osobnog uživanja imao je samo brige, a nikakve materijalne koristi… U mnogim pismima svojoj ženi iz Beča gdje je boravio kao dvorski kancelar, spominje svoju brigu o vinogradu“ ponovno tugujući za tim radosnim trenucima, jer „moglo bi se dogodit da ostanem… još ovdje, a morebit, na žalost moju i preko berbe“
Glineni škriljevci
Glineni škriljevci glineni škriljevci su najvećim dijelom silikatne lako drobive stijene pomiješane sa vapnencem, ...
