Sladila

Sladila su sintetski proizvodi slatka okusa (poput kristaloze, natrijeva ciklamata i drugih), među kojima su u nas najpoznatiji saharin (kemijski sulfimid benzojeve kiseline, čija je relativna slatkoća u odnosu na saharozu oko 550 puta veća) i aspartam (kemijski sintetizirano sladilo iz dviju aminokiselina: fenilalanina i asparaginske kiseline). Sva sladila čija je prodaja dopuštena najčešće nemaju nikakve hranjive (a to znači ni energetske) vrijednosti, pa ih u zamjenu za šećere (saharozu, glukozu, fruktozu) koriste mnogi proizvođači bezalkoholnih pića (kako bi te proizvode zaštitili od naknadnog vrenja), a konzumiraju zdrave osobe u cilju smanjenja tjelesne težine (dijeta), odnosno osobe koje boluju od šećerne bolesti (dijabetičari). Neka od tih sladila štete zdravlju čovjeka (poput aspartama, kojem se dnevna konzumacija ograničava na 40 mg/kg tjelesne težine, jer se u organizmu raspada na fenilalanin štetan za bolesne od fenilketonurije), za neka druga to (još) nije dokazano, međutim za sva se preporuča izbjegavanje njihove uporabe (i u tzv. Light proizvodima), ili vrlo ograničena potrošnja.
Vidi: posebna osjetila, slatko, prehrambeni aditivi.