Međuvrsni križanci roda loze (Vitis) nastali su spontano ili aktivnošću vinogradara selekcionara, koji su križanjem različitih vrsta težili:
1. uzgojiti odgovarajuću podlogu europskoj vinovoj lozi koja će (uz dobar afinitet, prilagodljivost na agroekološke prilike i posebno na prisutnost fiziološki aktivnog vapna u tlu, te sposobnost ukorjenjavanja itd.) biti otporna na bolesti (pepelnicu, plamenjaču i viruse) odnosno na opasne štetnike (trsnu uš-filokseru, na nematode, te na pojavu fiziološke poremetnje u prehrani vinove loze – kloroze i dr.). Uz američke vrste roda Vitis koje se koriste kao lozne podloge (od kojih je u našim krajevima u doba tzv. prve regeneracije vinograda bila najviše raširena i korištena jedna selekcija vrste Vitis rupestris, zvana Rupestris du Lot, a pogrešno još i Montikola), najviše se koriste križanci koji su uzgojeni iz triju vrsta iz sjevernoameričke skupine roda Vitis (loze), a to su križanci između Vitis riparia x Vitis rupestris, Vitis berlandieri x Vitis riparia i Vitis berlandieri x Vitis rupestris. Određeni rezultati postignuti su i križanjem sorata koje pripadaju euroazijskoj vrsti, odnosno europskoj vinovoj lozi, sa selekcijama iz sjevernoameričke skupine, kao i uzgojem tzv. kompleksnih križanaca. Obzirom na složenost zadatka, ni jedan od tako uzgojenih križanaca nije zadovoljio u svim zahtjevima, pa se taj posao i dalje proučava i nastavlja.
2. uzgojiti odgovarajućeg križanca koji će biti otporan na gore spomenute bolesti i nametnike i čiji će plod-grožđe kakvoćom biti slično kakvoći grožđa europske vinove loze. Neki su međuvrsni križanci, poput u Americi vrlo raširenog concorda i u Europi vrlo prisutne izabele, nastali spontano (ili prirodno i bez posredovanja čovjeka), međutim, najveći ih je broj nastojao uzgojiti čovjek-selekcionar, vinogradar. U tom poslu provodio je križanje sjevernoameričkih vrsta međusobno i sa vrstama iz drugih skupina roda Vitis (ponajviše sa sortama iz euroazijske skupine tj. sa vrstom Vitis vinifera), pa su i tu postignuti samo djelomični rezultati. Tako su uzgojeni međuvrsni križanaci jacquez i herbemont (od majke Vitis aestivalis i oca Vitis vinifera), delaware (križanjem Vitis labrusce, Vitis aestivalis i Vitis vinifere).
Pretpostavlja se da je već spomenuta izabela nastala spontanim križanjem Vitis labrusce i Vitis vinifere (i to ne tako davno, u svakom slučaju nakon otkrića Amerike), dok zasluga za uzgoj križanca concord-a pripada vinogradaru, uzgajivaču Ephraim Wales Bull-u, koji je s polenom također križanca i to sorte catawba (kojoj su roditelji Vitis labrusca i Vitis vinifera) oprašio sjevernoameričku vrstu Vitis labrusca. Križanjem pak izabele s drugim američkim vrstama (odnosno njihovim križancima poput križanca dobivenog između Vitis labrusca i Vitis riparia) uzgojeni su noach i clinton, a othello (ponekad pisan i otthello) je križanac nastao kao potomak Vitis riparia x Vitis labrusca x Vitis vinifera).
Više o svakom od navedenih međuvrsnih križanaca zainteresirani mogu pročitati pod njihovim imenima.
