Razgovarala sam s Antonom Brusićem, enologom i članom velike obitelji Toljanić koja stoji iza brenda Gospoja. U razgovoru otkriva kako spajaju tradiciju i inovaciju u vinima, pršutu i ugostiteljstvu te koliko je za sve to važna snaga obitelji.“

Molim vas Antone, opišite nam gdje se sada nalazimo.
Nalazimo se u novootvorenoj pršutani Gospoja. Projekt smo započeli 2019., a završili 2021. godine. Uz pršutanu tu je i velika kušaonica u kojoj organiziramo degustacije pršuta i vina za grupe, ali i vjenčanja te sve ono što smo radili i ranije – sada u modernom, prostranom i atraktivnom prostoru s predivnim pogledom.
Prošle godine ugostili smo međunarodno ocjenjivanje vina Kvarner International Wine Trophy, koje je po prvi put organizirala Udruga Kvarner Wines, a kojem ove godine i sam predsjedam. Ponosni smo na taj projekt – odaziv je bio odličan, stiglo je više uzoraka nego što smo očekivali, a ocjenjivači su bili certificirani stručnjaci. Sve je prošlo iznad očekivanja i time smo postavili temelje za ocjenjivanja u godinama koje dolaze.

Kako je Gospoja prošla na tom ocjenjivanju?
Na ocjenjivanje smo prijavili šest uzoraka – četiri su osvojila zlato, a dva srebro.

Pršutana u kojoj sjedimo nije jedini objekt Gospoje?
Tako je. Osim pršutane, imamo i Vinotel Gospoja u Vrbniku, smješten na poziciji prvog podruma Gospoje. U centru Vrbnika vodimo konobu-restoran na trgu Škujica, kao i kušaonicu vina i pizzeriju.

Nije lako sve to voditi. Kako ste podijelili poslove?
Mi smo obiteljska poljoprivredna zadruga koja objedinjuje vinogradarstvo, proizvodnju vina i pršuta te ugostiteljstvo. U posao su uključene tri obitelji. Netko se više bavi ugostiteljstvom, netko vinarstvom, netko pršutanom. U te tri obitelji je 22 djece – desetak nas već aktivno radi, a mlađi su još na školovanju. Svatko je pronašao svoje mjesto prema afinitetima.
Naši stari uvijek su govorili: „Svi koji žele, ovdje će imati posla.“ To je velika privilegija – imati posao kod kuće. Osim nas iz obitelji, zapošljavamo 65 ljudi, a u sezoni i do 100.

Koliko vinograda obrađujete?
Obrađujemo oko 10 hektara vlastitih vinograda, a od kooperanata otkupljujemo grožđe s još oko 30 hektara. Već tridesetak godina surađujemo s istim ljudima, što nam puno znači.

Koliko sorti uzgajate i koliko imate etiketa?
Najviše smo posvećeni žlahtini. Ove godine imali smo i prvu berbu sansigota iz mladog nasada. Od žlahtine proizvodimo pjenušac, suho vino, misno i desertno vino (nekadašnji prošek), maceriranu žlahtinu Sv. Duh. Uz to imamo sansigot i rose.

Kako spajate tradiciju i inovaciju?
Primjerice, macerirana žlahtina – vino proizvedeno na starinski način, ali uz pomoć suvremenih tehnologija. To je naš princip: tradicija je u svemu što radimo, u vinima, gastronomiji i receptima, a sada i u pršutu. Danas mnogi idu prema digitalnim rješenjima, a naš moto ostaje: „Od polja do stola.“

Kako ste se odlučili otvoriti veliku pršutanu?
Zahvaljujući buri, nismo dvojili. Meso dolazi iz Slavonije, a ovdje se butevi strojno masiraju, sole i potom suše minimalno 15 mjeseci.

Jeste li zadovoljni posjećenošću?
Jesmo. Naravno, neki mjeseci budu slabiji, ali se u sljedećima nadoknadi. Hotel i restoran rade cijele godine, pizzerija je zatvorena zimi, ali kušaonice u Rijeci i Crikvenici rade stalno.

Koja bi bila vaša poruka za kraj?
Rad i upornost donose rezultate. Od malih nogu naučeni smo raditi, stekli smo radne navike i zato, iako smo mladi, možemo preuzeti odgovornost. Iskustvo se stječe kroz rad, a mi ga imamo od djetinjstva. Velika je snaga u našem obiteljskom zajedništvu – desetak nas mladih uvijek je spremno odraditi svaki posao.
Važno je zaposlenima pokazati kako se radi i biti primjer – tek tada sve funkcionira.

„Razgovor s Antonom Brusićem pokazuje da Gospoja nije samo brend, već obiteljska priča u kojoj se tradicija i inovacija prirodno nadopunjuju. Snaga zajedništva, ljubav prema vinogradu i poštovanje naslijeđa temelj su na kojem obiteljska poljoprivredna zadruga Gospoja gradi budućnost – od polja do stola.“