Likeri koji mirišu na Kvarner

Na sjeveru Jadrana, između mora i planine, u kraju gdje se mirisi lovora, meda i smokve miješaju s mirisima Učke, smjestila se destilerija Suza Croatian Craft Distillery.
Iza tog imena krije se obiteljska priča o ljubavi prema prirodi, pčelama, aromatičnim biljkama – i kapljici.

U maloj destileriji, s puno strpljenja i još više znatiželje, nastaju likeri i destilati koji u svakoj čašici pričaju priču o Kvarneru.

Razgovarali smo s Borjanom Suzićem, jednim od pokretača ove lijepe kvarnerske priče.

Prije razgovora razgledali smo njihov mali Muzej destilacije, u kojem su izloženi brojni artefakti vezani uz stare manufakture i destilerije iz Istre, Dalmacije i drugih područja.
„Cilj nam je napraviti mali hotel u kojem će gosti imati krevet i doručak“, objašnjava Borjan. „Kuhinju već imamo, ali ne želimo ići u smjeru restorana jer bi nam to stvorilo dodatni pritisak. Umjesto toga, gosti će moći sami pripremiti hranu, a mi ćemo im kroz  kušaonicu ponuditi drugačiji doživljaj Kvarnera.“

Intervju

Kada govorimo o vašim počecima, govorimo o obitelji i pčelarstvu…
Moj je djed iz mjesta Utolica blizu Hrvatske Kostajnice. U  Drugom svjetskom ratu, u dobi od 16 godina, bio je ranjen u nogu i završio je u bolnici u Sisku. Kad je došlo vrijeme za služenje vojnog roka, poslan je u Lovransku bolnicu – tada bolnicu za generale. Budući da je bio ranjen, jedino je mogao voziti.
Baka je iz Nove Gradiške, u Lovran je došla kao medicinska sestra. Tamo su se upoznali i dobili jedan nacionalizirani stan u kojem su živjeli. Svakog ljeta bi se zgurali u dvije sobe, a ostatak stana iznajmljivali gostima. Od tog novca kupili su ovdje teren sa starom kućicom i počeli graditi kuću – ovu u kojoj smo danas.

Nažalost, zbog rata ju nisu stigli dovršiti. Tu smo nastupili moj brat blizanac Tino i ja. Dovršili smo ono što su oni započeli.
Otac je bio pčelar, i upravo je pčelarstvo bio naš prvi korak prema proizvodnji. Od jedne gospođe otac je dobio  stari, (120–130 godina star) recept za medicu. Piće se svima dopalo – i tu se rodila ideja da to postane naš posao. Ove godine obilježili smo 25 godina proizvodnje. Lijepo nam je – nismo ni veliki ni mali, dosegnuli smo dobar nivo i stalno učimo.

Odakle dolazi naziv vašeg poduzeća Suza?

Prezivamo se Suzić, a „Suza“ je naš obiteljski nadimak. Proučavao sam etimologiju našeg prezimena. Suzići su bili ljudi osjećajni, često i tužnog izraza. Ali suza može biti i radosnica, i baš to želimo prenijeti kroz ime. Ne želimo da ime asocira na kap alkohola – zato na etiketi nema kapljice.

Brand „Spirit of Kvarner“ se može tumačiti kao duh i kao destilat – jeste li se s tim značenjem poigrali od početka?
Upravo to smo i htjeli – da bude i duh i špirit( alkohol). Naša su se pića isprva zvala Croatian Spirit, no nakon savjetovanja sa stručnjacima odlučili smo se fokusirati na mikro-lokaciju jer je ljudima to zanimljivije i autentičnije. Tako je nastao Spirit of Kvarner.

Kako izgleda proizvodnja rakije?

Na katu imamo

dva destilatora, a u prizemlju ( destileriji) još jedan (gdje radimo drugi tok – koji je puno čišći).
Svake dvije godine kupujemo 5–10 tona šljive, fermentiramo, destiliramo i to nam traje dvije do tri godine. Otac je u Hrvatskoj Kostajnici kupio deset hektara zemlje na kojoj smo posadili šljive, orahe i lješnjake – tako imamo vlastiti repromaterijal. No, budući da nisu sve godine rodne, dio voća nabavljamo kod Vukovara, a viljamovku i grožđe iz Istre (vinogradi San Martino). Destilat od jabuke radimo od soka koji nabavljamo u Podravini.

Kad stvarate novi liker ili destilat – koliko slušate intuiciju, a koliko se držite recepture?

U početku smo radili gotovo isključivo po intuiciji, jer nismo bili stručnjaci. Danas stvaramo osmišljene proizvode, uz recepture koje stalno nadograđujemo. Najvažniji je, naravno, feedback naših kupaca.

Pokazao nam je macerate od ružmarina, majčine dušice, smokve, oraha, šparoga, rute, lješnjaka, vrganja, viljamovke… „Kao čarobnjaci smo“, smije se Borjan.

Postoji li proizvod koji vam je posebno prirastao srcu – koji, po vama, najbolje nosi „dušu Kvarnera“?
To su Fiuman i Fiumanka, ali trenutno nam je najdraži Laval – kvarnerski pelinkovac koji je dobio ime po grofu Lavalu, vitezu i gospodaru Trsatske gradine.
Sadrži pelin koji raste na kamenu, korijen encijana za karakter, koru naranče i limuna te malo narančine pulpe.

„Laval je piće koje spaja ljubav i gorčinu, tradiciju i suvremenost – amore–amaro, ljubav i gorčina Kvarnera. Encijan je biljka kraljeva i gorčine. Laval se pije nakon jela, lijepo se slaže s desertima i gorkom čokoladom, a može se koristiti i u koktelima. Odležava dvije godine – i u svakoj kapi osjeti se bilje.“

Dobitnici ste niza nagrada. Možete li izdvojiti neku?

Dobili smo niz nagrada, a najsvježija medalja dolazi sa Smotre domaćih rakija u Humu, gdje je među 222 uzorka naša Viljamovka proglašena najboljom.

Gdje vidite budućnost malih destilerija poput vaše? Može li se autentičnost i ručni rad održati u svijetu serijske proizvodnje?

Osjećamo da idemo u dobrom smjeru. Napravili smo potpuni rebranding. Nova serija rakija i likera bit će prepoznatljiva na prvi pogled. Etikete nam dizajnira Alen Matovina – Moon Safari, koji je s nama od početka (Fiuman, Fiumanka, Torpedo), a za Laval vizualni identitet radi Yan Kamov – Studio Design.

Ne želimo postati industrija, nego zadržati craft pristup. Zato su nam proizvodi možda nešto skuplji, ali zato garantiraju kvalitetu i kontinuitet.

Zaključak

Dok razgovor privodimo kraju, mirisi svježe destiliranog gina  lebde u zraku – nota bobica smreke, cimeta, kadulje, korijandera, citrusa i trava koje rastu uz suhozide.

Suza – the Spirit of Kvarner nije samo ime, nego poziv da zastanemo, pomirišemo, kušamo. Jer, kao što bi rekli naši stari – svaka dobra kap (suza) ima dušu, samo je treba znati prepoznati.