Na otoku Krku, gdje vinova loza vjekovima crpi snagu iz kamena i mora, obitelj Katunar već generacijama njeguje vinogradarsku tradiciju.

Nalazimo se u prekrasnom ambijentu degustacijskog centra Katunar Eestate Winery. S terase se pruža pogled na Vrbničko polje, osjeća se stoljetna predanost vinogradarstvu. Vino s ovog podneblja spominje se još u antičkim zapisima gdje se veliča plinijsko vino koje raste u „zaljevu Jadranskog mora na hridi brijega do kojega dopire morska struja, a priređuje se za mali broj amfora“. (Zagonetka tog vina još nije razriješena – nije jasno označava li sortu grožđa, stil vina ili geografsko podrijetlo.) No, nije to jedini trag o tisućljetnoj predanosti stanovnika Vrbnika lozi i vinu.

U razgovoru s Antonom Katunarom mlađim, voditeljem  vinarije Katunar Estate Winery, otkrivamo kako se klasična žlahtina pretače u suvremene izričaje, koje su prednosti specifičnih terroira te na koji način spoj tradicije i inovacije definira današnje krčko vinarstvo.

Je li vaš put u svijet vina bio prirodan nastavak obiteljske priče ili osobna odluka?

Još kao dječak pomagao sam u vinariji. Nakon studija u Zagrebu, supruga i ja odlučili smo se vratiti. Bilo je to prirodno i logično.

Što je vas osobno potaklo da se bavite ovim poslom, što vas  najviše veže uz vinograd?

Oduševila me širina ovog posla i mogućnost vlastite ekspresije. Posebno me privukla proizvodnja maceriranih vina. Tu sam se pronašao.

Primarna sorta vam je žlahtina. Što karakterizira njen terroir?

Nekad je ovo polje bilo močvarno tlo i tu se nije mogla saditi loza sve do, mislim 1909. godine. Močvara je isušena na način da su skrenuli rječicu (potok) tunelom u more, napravili su i tri velika upojna bunara koji stalno isušuju ostatak polja. Nekad je loza rasla na kamenitom tlu koje se drugačije nije moglo obraditi. Ovdje, u polju, se sadilo nešto za prehranu. Vremenom je to postalo neisplativo ( loza je bila najisplativija ekonomski) pa su se vinogradi preselili u Vrbničko polje. Time je i žlahtina promijenila svoj karakter. Potpuno drugo vino se može napraviti od grožđa koje raste u polju, od onoga koje raste na kamenitim tlima. Vrbničko polje ima jako duboku zemlju, ilovastu, u depresiji je, nije jako sunčano ali ima veliki rodni kapacitet. Jedan trs daje 3-4 kg grožđa. Zbog dovoljno vlage i malo sunca nikad grožđe ne sazrije do kraja i ne uspije razviti ekstrakte. To vino je uvijek lagano, zelenkaste boje, svježe. Nikad ne može biti alkoholično- intenzivno vino za koje sorta žlahtina ima super potencijal.

Osim u Polju imate vinograde i u Baškoj?

Upravo zato što smo znali da žlahtina može biti i drugačija  krenuli smo saditi u Bašku. Radi se o vinogradu koji je bio zasađen još u antici i srednjem vijeku. Crkvica Svete Lucije sa samostanom ( gdje je nađena Bašćanska ploča koja na gornjem rubu ima za dekoraciju  isklesanu lozu) svjedoči o tome da su se fratri bavili uzgojem vinove loze i vinarstvom. Crkvica Sv. Lucije napravljena je na temeljima rimske ville rustike (sklop zgrada, središte zemljišnoga posjeda)  koja je bila poljoprivredno poduzeće svoga doba gdje su se isto bavili vinarstvom i maslinarstvom. Radi se o tipičnom vinogradarskom položaju  ( padina, mršava zemlja, jako osunčano) koji se znači, od antičkog doba obrađuje. Tu pak žlahtina daje visoke šećere, alkohole, ekstraktnost i punoću. To vino nosi naziv Sv. Lucija.

Osim žlahtine u Baškoj imate nasad najsjevernije posađenog plavca malog.

Na ideju da se posadi neka crna sorta došao je moj otac Anton Katunar. Na  3-4 ha na najvišem i strmom kamenitom dijelu ( nagib do 30%) odlučili smo se za plavac mali jer je to bila sorta za koju smo tada mogli nabaviti dovoljno sadnog materijala. Sansigota nije bilo toliko da se sve zasadi njime.  Plavac se pokazao jako dobrim izborom.

Prvi ste u našem kraju uveli metodu Charmat za pjenušce . U čemu ste još prednjačili?

Početkom 90-ih žlahtina je proizvedena hlađenom fermentacijom. Krajem 90-ih uveli smo Charmat metodu, u sv. Luciji je uvedena amfora i počeo sam raditi macerirana vina bez dodatnog sumpora.

Znam da imate 18 etiketa. Koje vino bi izdvojili? Ili su sva vaša djeca?

Naravno da sva vina volim jednako ali tržište je ono koje na neki način diktira. Svi mi radimo na tržišnom principu. Na nama je da osluškujemo zahtjeve potrošača koji su ,primjerice lani, imali puno upita za polusuha i poluslatka vina ali i da „ guramo“ neka vina za koja mislimo da zaslužuju pozornost. Polusuha i poluslatka vina  ovdje nisu tradicija  jer su ovdje u pravilu sva vina bila suha ( osim desertnih).

Najbolje prolazi lagana mlada žlahtina. Veliki udio u prodaji ima i sv. Lucija koja je punija i konkretnija. Dosta dobro su prihvaćena i naša pjenušava ( Porin)i  polupjenušava vina, biser vina (frizzante). Radimo i pjenušac po  Pet Nat metodi ( prirodni pjenušac koji je malo mutan  jer se puni u boce prije nego se završi proces fermenatacije).

Od crnih imamo Plavac mali, Sansigot, kupažu Kurykta riserva koja se sastoji od tri lokalne sorte sansigot i debejan i jedne svjetske sorte čiji se odnos mijenja od godine do godine, ovisno o kvaliteti pojedine sorte . Radimo i prošek od žlahtine, opet zahvaljujući tom položaju na kojem se grožđe može prosušiti.

Sad probijamo jantarna vina bez dodanog sumpora, macerirana vina  Festivum, Imolatu, amforu.

Koliko dugo traje maceracija?

Imolata ima kraću  maceracija – do 1 tjedan, Festivum  trotjednu maceraciju , a amfora 5 mjeseci. Vino u bačvama držimo samo kraće vrijeme dok se istaloži od 1 do 2 mj.

U ovom lijepom prostoru organizirate i izložbe i koncerte. Recite nam nešto o vinorellima.

Ovdje se održava likovna kolinija ( za sv. Martina). Akademski slikari slikali bi vinorelle koji su odlazili na aukcije. Mi najduže održavamo likovne kolonije vinorella. Jedno vino jedna slika. Osim toga održavamo koncerte, a ove smo godine imali i monodramu.

 Osim na Hrvatskom, na kojim ste tržištima još prisutni?

Osim Hrvatske naša se vina mogu naći i u Ukrajini ( nažalost sad je zbog rata izvoz stao), nešto u Njemačkoj, Austriji i Belgiji.

Kakve nagrade osvajaju vaša vina?

Što se natjecanja tiče najtrofejniji smo na Vinistri. Vinistra je nacionalno natjecanje. Obično još idemo na dva strana europska natjecanja Dekanter u Briselu i Londonu . Neki puta na neko specifično, specijalizirano natjecanje npr. za  orange vina .

Želite li s nama podijeliti neki poseban uspjeh vaših vina , neku zanimljivost?

Zanimljiv uspjeh našeg vina je da je bilo servirano dvojici Papa ( Ivanu Pavlu II i Benediktu XVI). Proizišlo je to iz suradnje sa Croatia Airlinesom koji je tražio posebno vino za Papu Ivana Pavla II za kojeg su imali  rezerviran let. Napravili su i etiketu i čašu posebno za to vino. Benedikt XVI je imao tematski posjet pa smo se svi vinari dogovorili napraviti jedno zajedničko vino- cuvee.

Druga zanimljivost je posjet predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Georgea Walkera Busha našem predsjedniku Mesiću. Sommelier iz američkog stožera birao je, tom prilikom, vino koje će predsjedniku biti posluženo. Naročito je obratio pažnju da se vino dobro sljubi s posluženim jelima. Na ribljoj večeri izabrao je poslužiti  našu žlahtinu. Za bivšeg kineskog predsjednika Hu Jintaoa je kineski ambasador došao u kušaonicu kupiti vina.

Tko vam pomaže u radu? Imate li nasljednika, kako dalje?

Ukupno imamo 26 ha vinograda i 14 zaposlenih. Velik je to posjed i traži „puno ruku“. Pomaže mi obitelj, otac, supruga, sestra. Imam troje djece. Iako ih uvodim polako u posao još je rano govoriti o tome hoće li i oni nastaviti ovim putem.

U Wine estste Katunar čovjek se osjeća odlično. Prostor je uređen  s ukusom. Kad s balkona pogledaš na zeleno vrbničko polje imaš dojam da se nalaziš na zapovjedničkom mostu luksuznog broda koji plovi zelenim morem. A kada se to zeleno more pretoči u  kapljice dobrog vina, preostaje samo užitak.   

U svijetu koji sve brže zaboravlja korijene, Katunarova vina čuvaju priču o lozi, polju, kamenu i ljudima koji znaju što znači strpljenje. Svaka čaša žlahtine iz Vrbničkog polja i svaka kap plavca iz Baške svjedoče o tome da pravo vino nije samo piće – ono je prostor, vrijeme i čovjek u jednoj čaši.