Željezo u grožđe dospijeva iz tla, putem korijenovog sustava, a odatle prelazi u grožđe i vino. Veće ili manje količine željeza (i drugih metala) u grožđe i mošt dospijevaju i mehanički (zaštitnim sredstvima, bistrilima, od suđa i alata).
U vinu sadržaj željeza obično varira između 1 i 50 mg/l, što uz već rečeno ovisi o sorti, kraju (tlu), tehnološkom postupku preradbe itd. Povećana količina željeza u vinu, u kombinaciji sa zrakom, fosfornom kiselinom i sl. izaziva pojavu mućenja (prijelome) što se iskazuju pojavom mrke, zeleno-plave ili crne boje, pa se postupkom plavog bistrenja vina iz njega odstranjuje jedan dio željeza, bakra i drugih metala. Dio metala u vinu ostaje, on je potreban za njegovu izgradnju i kao njegov korisni hranjivi sastojak, pa je stoga bolje izbjegavati, nekad češće korišteni izraz o demetalizaciji.
Vidi: kina vino, kemijski sastav vina, metali
