Zelena lozina stjenica je jedna od oko 25.000 vrsta kukaca iz podreda raznokrilaca (koji se lat. označava Heteroptera). Na području Hrvatske , kako tvrdi akademik M. Maceljski, iz tog podreda pronađeno je oko 700 vrsta.
S obzirom na područje koje obrađuje vinopedia.hr, vinogradara posebno zanimaju fitofagne porodice (one koje se hrane biljem i to posebno one koje žive na vinovoj lozi i koje se hrane sišući njezin biljni sok), ali valja spomenuti da su mnoge od zoofagnih ujedno i predatori lisnih uši i drugih biljnih štetnika. Ovaj parazit – zelena lozna stjenica rilcem siše sok iz lista (koji na mjestu uboda dobiva rupicu, koja se suši i rastom lista povećava, pa list postane šupljikav). Ako je stjenica učinila ubod na plodu, tada se bobica suši i otpada, a to uzrokuje pojavu koju nazivamo osipanje bobica grožđa). Suzbijanje se obavlja prskanjem insekticidima (akaricidima), najbolje u doba mirovanja ili na početku kretanja vegetacije. Odluka o provedbi zaštite protiv ovog parazita u velikoj mjeri ovisi o prisutnosti i štetama u protekloj vegetaciji. Za vrijeme vegetacije ta se zaštita provodi samo u slučajevima jačeg napada. I u jednom i u drugom slučaju preporuča se konzultacija s fitomedecinarom.
Uz opisanu zelenu lozinu stjenicu, u literaturi se spominje i posebna vrsta koja se naziva stjenica lozina cvijeta (Calocoris fulvomaculatus De Geer), čije ličinke sišu sok iz listića, tek otvorenih pupova i cvjetova, a napad ovog parazita registriran je kod nas za sada samo u Konavlima. Suzbijanje ovog parazita je istovjetno kao i prethodno opisano suzbijanje zelene lozine stjenice.
Vidi: stjenice lozina cvata, smrdljivi martin, štetnici vinove loze.
