Želatina je bistrilo u vinarstvu, koje je gotovo u cijelosti potisnulo upotrebu bjelanca jaja, riblji mjehur, kazein i nekad davno u tu svrhu upotrebljavane bjelančevine iz krvne plazme. Proizvodi se iz životinjskih kožica i posebnim postupcima pročišćava radi uklanjanja neželjenih nečistoća.
U trgovinama s enološkim materijalima (tzv. “Agrarijama”) najčešće se nudi u mljevenom, odnosno granuliranom obliku, rjeđe u obliku prozirnih listića. U novije vrijeme želatina se prodaje i u tekućem stanju.
Bistrenje (s granuliranom želatinom) se provodi tako da se probom na malo ili na osnovi nalaza enološkog laboratorija određenu količinu želatine namoči u malo hladne vode, pa nakon bubrenja (što traje nekoliko sati, a najčešće ne duže od 12 sati) uz intenzivno miješanje u mlakom vinu dodaje u vino koje se bistri. Vodena otopina želatine mora imati koncentraciju od najmanje 20%, kako se u vino ne bi nepotrebno unosila voda, što, i bez obzira na relativno malu količinu bistrila, nije dopušteno. Ako istodobno bistrimo i s taninom, valja znati da se vinu najprije dodaje određena količina tanina, a tek nakon toga na opisani način pripremljena želatina. Dodatak želatine u tekućem stanju lako se preračuna kada se zna koncentracija takve otopine (što je označeno na etiketi posude u kojoj je pakovana).
