Zatvoreni pretok je značajna podrumska radnja u procesu proizvodnje vina kojom se odvaja, dekantira vino od krute faze vinskoga taloga, kvasca, vinskoga kamena i eventualno drugih zaostalih čestica (kao što su dijelovi sjemenke, kožice bobice i bistrila). Pretok može biti otvoren ili zatvoren.
Kada je grožđe bolesno ili oštećeno od štetnika ili od tuče ili kada je, pak, siromašno šećerom i kiselinama, preporuča se obaviti zatvoren pretok uz dodatno sulfitiranje (bačva-bačva). U svim drugim primjerima i naročito neposredno, nakon završenog vrenja preporuča se otvoren pretok (bačva-otvorena posuda-bačva). Otvorenim pretokom vino stupa u kontakt sa zrakom (što dovodi do vezivanja nekih tvari u vinu i do njihova prevođenja u netopiv oblik) pa, iako se neposredno nakon pretoka malo uzmuti, ono se brže bistri i prije je sposobno za promet. Uz to, otvorenim pretokom vino neznatno gubi cijenjene hlapive sastavine, ali se zato rješavamo i nekih nepoželjnih plinova (SO2, CO2 i nekih drugih). S prvim pretokom je bolje uraniti nego zakasniti. Iznimku od ovakva savjeta čini postupak njege vina na talogu, kojeg i u nas vinari označavaju kao sur lie. Drugi pretok obavlja se rano u proljeće (u veljači ili u ožujku), kako bi se vino odvojilo od striješa i drugog taloga koji se za vrijeme mirovanja od prvoga pretoka (dakle od studenoga) stvorio na dnu posude. Prve godine preporuča se vino pretočiti još jedanput (u rujnu, točnije pred novu berbu) da bi se u idućim godinama pretok smanjio na jedan, ili tek, jedan na dvije ili više godina. Pretok zdravih, naročito mladih vina koja se pretaču otvoreno, valja obaviti po lijepu (visok tlak zraka, manji gubitak plemenitih mirisa) i hladnu vremenu.
