Zadah sumporovodika je mana koja vinu daje neugodan vonj po gnjilim jajima. Nastaje redukcijom elementarnog sumpora, pa zato valja izbjegavati radnje kojim bi elementarni sumpor mogao dospjeti u vino. To je najčešće nepravilan postupak prilikom paljenja sumporne vrpce, kada se provodi sulfitiranje prazne bačve ili otpražnjenog prostora u njoj. Uzrok ovoj pojavi može biti nepravodobno pretakanje vina s taloga, ali i preradba grožđa s kojeg vjetar i kiša nisu isprali sumporna sredstva za zaštitu loze od bolesti.
Ovu manu, odnosno nastanak mogu u vinu izazvati i neki sojevi kvasca, pa je i to jedan od razloga zbog kojeg se preporuča uporaba selekcioniranih vinskih kvasaca. Prag osjetljivosti za ovu manu je vrlo nizak i iznosi 1 ppt. Ako je količina tog spoja manja i tek zamjetljiva, bit će dovoljno vino otvoreno pretočiti, ako je nastala veća količina sumporovodika, valja vino sulfitirati (metabisulfitom ili tekućim SO2), a nakon toga pretočiti (kroz desetak ili petnaestak dana). Pri tome će doći do kemijske reakcije koju prikazuje ova jednadžba 2H2S + SO2 → 3S + 2H2O. Ako se pretakanjem elementarni sumpor ne odvoji, postoji mogućnost ponovne pojave opisanog vonja. Otklanjanje sumporovodika (a time i neugodnog vonja po gnjilim jajima) iz vina može se obaviti i dodatkom bakrovog sulfata (pri čemu nastaje teško topiv spoj bakrovog sulfita H2S + CuSO4 → CuS + H2SO4) dok je uporaba srebrnog klorida ZOV-om i POV-om zabranjena.
Vidi: njuh, Pravilnik o proizvodnji vina (koji je donijet na temelju ZOV – NN 96/03), poglavlje II-Dopušteni enološki proizvodi i postupci – članak 5, točka 25).
