Vinum pucinum

Vinum pucinum je jedna od neriješenih zagonetaka antike (julijevske epohe u Istri) za koju npr. nema odgovora ni na pitanje je li pucinum ime sorte grožđa, vrste bijelog ili crnog vina ili, kako se to danas kaže, oznaka zemljopisnog podrijetla gdje je rasla loza i nastajalo to vino što u sebi istovremeno sadrži i miris gore i mora. U zapisima Plinija i Ptolomeja premalo je, a i kontradiktorni su od njih sačuvani podaci kojima se opisuje i veliča to piće, a nedostaju i drugi arheološki dokazi na kojima bi se temeljili zaključci i odgovori na već postavljena i druga zanimljiva pitanja. Plinije (antički pisac C. Plinius Secundus, od 23. do 79.) ovo vino obasipa pohvalama (Plin. n. h. XIV., 60) zapisujući da ga je pila Augustova žena Livija, u definitivnoj titulaturi Julija Augusta i tvrdeći: „Julija Augusta svojih 86 godina života pucinskom vinu mogla je pripisati, jedino ovo i ni jedno drugo ne okusivši. Raste u zaljevu Jadranskog mora nedaleko od izvora Timava na hridi brijega kamo dopire morska struja, a priređuje se za mali broj amfora; i misli se da za lijekove ni jedno drugo nije bolje..” I dalje, (Plin. n. h. XVII. 31.) „Pucinska vina na hridi se prže..” Da nema i drugih vijesti o ovome (npr. od samog Plinija da se Pucinum nalazi iza granice Karna i Japoda, odnosno od Ptolomeja, koji Pucinum smješta u kopneni dio Istre (Piquentum-Buzet i Albonu-Labin, itd.) bio bi manji broj nepoznanica. Ovako ostaje pitanje dolazi li za lokaciju Pucinuma zaista u obzir samo Kvarnerski zaljev, kako to izričito u svom radu tvrdi Ivica Degmedžić (Dometi br 12/III 1970., Matice hrvatske u Rijeci) ili su to osunčani obronci Motovuna, ili su to neka druga mjesta, samo su neka od mnogih pitanja na koje se čeka odgovor.