Vino se preporuča konzumirati uz glavne obroke (ručak i večeru), posluženo u odgovarajućim čašama i rashlađeno na odgovarajuću temperaturu. Sljubljivanje vina s jelima, ili jela s vinima valja obaviti brinući o mnogim pojedinostima, od kojih se u nastavku opisuju samo neke od njih, s naglaskom na temperaturu posluženih vina.
Kada se u nekom kraju nude tipična domaća jela i pića (koja su u prošlosti najčešće nastala kao rezultat puke potrebe), govorimo o tradicijskom ili generacijskom gastronomskom naslijeđu, kojim se iskazuje domoljublje i poštovanje prema precima. Takav način ponude rado prihvaćaju i osobe iz drugih krajeva (turisti), jer kroz to otkrivaju dio kulturnih korijena kraja u kojem borave.
U suvremenim gastronomskim uvjetima u kojima je moguće uz domaće, ponuditi namirnice i iz drugih, udaljenijih područja, i u kojima se uz svaki slijed jela nudi gutljaj nekog drugog vina, pjenušca, predikatnog ili specijalnog vina, sljubljivanje se najčešće temelji na znanstvenim i praktičnim spoznajama, na sezonskim različitostima, na psihološko poetskim principima povezanim uz izuzetno sretne trenutke, ili pak na običajima vezanim uz vjerske blagdane.
Raznolikost posluženih jela valja uskladiti s raznolikošću vina (odabranih s obzirom na alkoholnu jakost, sadržaj šećera, ukupnu kiselost, aromatičnost, starost, boju i poglavito u pogledu rashlađenosti), kako bi skladnost blagovanja bila vrhunska i nezaboravna.
U zimskom razdoblju, kada se konzumiraju „teža i masnija“ jela, pripremljena od crvenih mesa (svinjetine, divljači, plave ribe) i kada se nude punomasni sirevi, tada se poslužuju alkoholno jača, odležana i zrela crna, odnosno rujna-crvena vina, rashlađena na (običavamo reći na sobnu temperaturu, ali pri tom znamo da je to) od 12 do 18°C. U ljetno doba, kada se nude lagana, manje kalorična i hladna jela (poput salate od morskih plodova, odnosno pripremljena od bijele ribe, povrća ili od voća), poslužuju se mlada, manje alkoholna i svježa (nerijetko još sa ugljičnom kiselinom bogata), podhlađena (na temperaturu od 8 do 12°C), najčešće bijela ili rosé vina.
U doba crkvenih blagdana (poput Uskrsa i Božića, kada se iznose najbolja, duže njegovana vina) i posebno svetkovina uz koja se štuju sveci-zaštitnici vinogradara i vinara (poput Sv. Ante, Vinkova i Martinja, a poslužuju najčešće mlada ili tek prevrela do najviše jednu godinu stara vina), vino je zaista glavni instrument simfonije svačanog ručka ili večere. To vrijedi i za doba izuzetnih i sretnih trenutaka (vjenčanja, krštenja, imendana i rođendana, dočeka Nove godine, odnosno proslavljanja posebnih prilika vezanih uz uspješno zaključen poslovni ugovor ili sporazum, uz proslavu unapređenja u zvanju, dobivenih nagrada, osvojenih naslova itd.), proslava se uveliča ispijanjem pjenušca, koji mora biti rashlađen na od 5 do 7°C. Optimalna podrumska temperatura (koje neznatno varira zbog utjecaja promjena temperature u tijeku godišnjih doba u našim se krajevima postiže ukopavanjem podruma na dubinu od oko 17 m i iznosi oko 13°C (± 0,5°C). Vina prilikom posluživanja valja podhladiti na temperature koje su niže od onih koje vladaju u podrumima. To se postiže u vinskim hladnjacima, u kojima je moguće regulirati temperature vina u skladu opisanih normi.
