Vinska klauzula

Vinska klauzula je naziv za odredbu u trgovačkom državnom ugovoru između Austro-Ugarske i Italije koja u razdoblju od 1894. do 1904. ima za posljedicu sniženje cijene vina za oko 30 %. Takva nerazumna odredba, i to u vrijeme najvećih šteta koje vinova loza trpi zbog napada bolesti i filoksere, više je od tih prirodnih nedaća pridonijela propasti vinogradarstva u hrvatskim krajevima poglavito Istre i Dalmacije. Mnoge izrazite vinogradarske položaje ponovo otima makija i druge prirodne biljne zajednice, a osiromašeno pučanstvo migrira u gradove gdje se (zbog razvoja prometa željeznicom i morem) naglo razvija industrija i brodogradnja, a po prvi puta i turizam. Najveći broj vinogradara (s obiteljima) odlazi u daleke prekomorske krajeve, u kojima se neki od njih nastavljaju baviti vinogradarstvom i vinarstvom. Vinska klauzula (za ukidanje koje su se, nažalost bez uspjeha, zalagali hrvatski i slovenski zastupnici u Zastupničkom domu Carevinskog vijeća i u Istarskom saboru i dr.) prestaje važiti tek kada je protekao rok (od 10 godina) na koji je bio zaključen, jer taj trgovački ugovor nije obnovljen. Do tada su za vinogradarstvo i vinarstvo u našim krajevima nastupile nepopravljive štete, pa se ono nikad kasnije nije od toga oporavilo.