Vinarstvo

Vinarstvo je  djelatnost pripravljanja i čuvanja vina, o čijoj dugoj povijesti svjedoče ostaci materijalne i pisane kulture antičkih civilizacija. Postoje razlozi za vjerovanje da prvi začeci v. sežu u mlađe kameno doba (neolitik, pred oko 7.400 godina a na to upućuju najnovija egzaktna otkrića arheologa na lokaciji Fadži Firuz Tepe na planini, gorju Zagros što se nalazi u sjevernom Iranu. U to doba je čovjek nomadski način života i skupljanje hrane zamijenio njenom proizvodnjom, vežući se uz tlo koje je obrađivao. Uz kuće, ognjišta, žrvnjeve i raznovrsna oruđa iz tog doba potječe i prvo keramičko posuđe, koje mu je služilo za dnevne, ali i za kultne potrebe. Vještina pripremanja vina bila je poznata i u starom Egiptu 4.000 godina pr. K., a ovamo je, pretpostavlja se, prenijeta s obala Crnog i Kaspijskog mora, ili možda iz sjeverozapadnih područja Indije. Na to upućuje i legenda o općem potopu i Nojevoj arci (Ararat, Armenija, Kurdistan), ali i mnoga druga povijesna otkrića. Vino kao roba za razmjenu i dakako kultura pripremanja i čuvanja vina putuje tako (zaslugom Feničana, starogrčkih moreplovaca Argonauta, te drugih naroda) s istoka (Palestina, Sirija, Mezopotamija..) prema zapadu. Od Starih Grka obogaćenu kulturu vina (retsina, amfore, Dioniz, Homer..) preuzimaju Rimljani, koji ju još više obogaćuju (sulfitiranje mošta i vina, Bacchus, Vinum pucinum …), a od njih, ili možda i neposredno iz kolijevke ljudske civilizacije i prastanovnici naših krajeve Iliri. Hrvati i drugi slavenski narodi s tom su se djelatnošću upoznali ovdje, u svojoj novoj domovini. Od pradavnih vremena pa do XVIII. st. u tehnologiji pripravljanja i čuvanja vina malo se je toga promijenilo. Mukotrpan i nesiguran zanatski način (u domaćinstvu), preko manufakturnog (na većim crkvenim, gospodskim ili zadružnim gospodarstvima) prerastao je u zasebnu granu prehrambene industrije u kojoj je proces temeljen na znanstvenim spoznajama, strojnom proizvodnom radu, velikoserijskoj kontinuiranoj proizvodnji standardne kvalitete i drugim značajkama industrijskog načina proizvodnje. Veliko, tzv. industrijsko vinarstvo bolje iskorištava sporedne produkte (proizvodi se alkoholi destilacijom dropa i taloga, ulje iz zaostalih sjemenki, bojila iz kožice bobica, vinska kiselina iz dropa i vinskog kamena, razni farmaceutski proizvodi poput proantocijanidola i dr.), čime postižu veću rentabilnost proizvodnje.
Vidi: podrum i enoteka.