Vinarski rječnik

Vinarski rječnik je poseban način opisivanja kušanjem stečenih utisaka kojima se služe vinski stručnjaci i ljubitelji vina. Uobičajeno je, osobito za ocjenjivačke komisije, da kakvoću vina izražavaju brojevima, međutim, svaki je narod stvorio izraze, često prenesenog značenja, kojima se vrlo uspješno iskazuju utisci koje stječemo osjetilom vida, njuha, okusa i opipa. Takav riječnik i unas označavamo vinarskom terminologijom, a u ovoj vinopediji označavamo akronimom VT. Najčešći tako upotrebljavani termini navode se u nastavku abecednim redom, a pod tim imenom u leksikonu neka se i posebno tumače. Vina mogu biti aromatična, aromatiziranoa, alkoholna, alkoholizirana, agresivna, buketna, baršunasta, bistra, blaga, bolesna, brut, defektna, ekstraktna, ekstrasuha, elegantna, fina, gusta, gorka, gorkasta, gruba, harmonična, hibridna, iskrena, izgrađena, jaka, kristalna, lagana, ljupka, maderizirana, miševinasta, mlada, meka, mala, mirna, magličasta, mutna, neutralna, nervozna, nježna, opora, otužna, oksidirana, octikava, octena, originalna, oštra, odbojna, obojena, pokvarena, polusuha, poluslatka, puna, profinjena, prazna, pikantna, raskošna, reska, rasna, stasita, suha, stara, svježa, sluzava, slaba, sladunjava, slatka, slana, solidna, tanka, teška, trpka, tegljiva, uljasta, uravnotežena, vinozna, zrela, zdrava i živahna.
Boja vina se posebno opisuje.
Jednako, kao što su to već učinile mnoge druge struke, i u vinarstvu se osjeća potreba za standardizacijom hrvatskog nazivlja, pa bi u tom poslu, uz vinogradare i vinare morali svoje reći i jezični stručnjaci.