Urbari

Urbari su važna vrela za otkrivanje narodnog gospodarstva, za topografiju, statistiku, pravnu i kulturnu povijest uopće, kako tvrdi hrvatski najpoznatiji sakupljač tih dokumenat Radoslav Lopašić, koji ih je sabrao i protumačio, te objavio pred više od 115 godina (Hrvatski urbari 1894.). Šteta je da su od tih pravnih dokumenata mnogi izgubljeni, a da su postojali, zaključuje se iz njihova spominjanja u nekim drugim istoimenim dokumentima kasnijih razdoblja. Izgubljeni su i mnogi registri “kadi su imena kmetov, slobodnjakov i njihovih zemalj i vinogradov popisani.
Uz Urbar modruški iz 1486., Urbar Bosiljeva i druge, sačuvan je i “Urbarium Noviense” (tj. Novog Vinodolskog), u kojem je pod točkom pet (quinto) propisano da “Trsja ali vinograde, ali kakov sad (tj. voćnjak) nima nikor krasti ni zatirati i ko bi se u ljudskom (tj. tuđem) trsju našal, da ima platit pene (kazne) libar šest i škodu (štetu), koju bi učinil još k tomu”. Kmeti su bili dužni vinograde gospodske (tj. vlastelinske) “verno delati i vnožiti kad je potribno trsje nasaditi”, a za to su dobivali hljeb bijelog kruha na dan “a vina ništar”.