Ugljični dioksid (ili ugljik (IV) oksid, kem. empirijski znak CO2) je plin teži od zraka, bez boje, kiselkasta okusa, ne gori i ne podržava gorenje, pa prema tome, ni disanje. To je značajan podatak s kojim moraju računati podrumari, jer on nastaje u tijeku alkoholnog vrenja, pa ako je podrum podzeman, i nije dobro riješeno provjetravanje, koncentracija CO2 će se povećati i do one (25%) koja izaziva trenutnu smrt.
Poradi zaštite od eventualnih neprilika, u podzemne podrume, naročito u doba preradbe i vrenja, valja ulaziti s upaljenom voštanicom koja se u tijeku rada postavi na najniže mjesto. Ugasi li se, treba smjesta napustiti podrum i uključiti ventilator ili prostoriju na drugi način prozračiti. U tijeku vrenja nastali CO2 odlazi u atmosferu (izazivajući pri tom turbulentna kretanja po kojoj je ova pretvorba i dobila ime), a manji dio se (ovisno o temperaturi) otapa i kem. veže u vinu, dajući mu rezak, svjež okus. Da bi se ta količina povećala, vrenje se provodi u zatvorenoj posudi (boci ili metalnoj cisterni postupak charmat). Kada se pri posluživanju takva vina boca otvori i time obavi dekompresija, počinje iskrenje i pjenjenje, koje, uz ostalo, pridonosi kakvoći toga plemenitog pića. Ugljični dioksid (ugljik IV oksid) može se vinu i dodati postupkom gaziranja, ali ne postiže onu kvalitetu, koju vinu daje vrenjem nastali i otopljeni plin. Tlak CO2 u boci mjeri se napravom zvanom afrometar.
Vidi: pjenušavo vino, alkoholno vrenje, méthode champenoise, charmat i dr.
