Toplomjer (grč. termometar) je naprava za mjerenje topline, (temperature). Toplina je jedan od oblika energije, a izvedena joj je mjerna jedinica (ista kao i za energiju i rad) joule (kratica J). Toplina ili temperatura je izraz kojim se (odgovarajućim stupnjevima toplomjera) iskazuje toplinsko stanje tijela ili tvari. Najčešće se služimo Celzijevim (po Andreasu Celsiusu 1701.-1744.), ali još su uvijek u uporabi ranije otkriveni i praksi ponuđeni toplomjeri po Reaumiru (Rene-Antoine Ferchault 1683.-1757.) i Farenhajtu (Gabriel Daniel Fahrenheit 1686.-1736.). Način na koji se te ljestvice prevode jedna u drugu je slijedeći:
°C u °R – množiti s 4, dijeliti s 5
°R u °C – množiti s 5, dijeliti s 4
°C u °F – množiti s 9, dijeliti s 5, dodati 32
°F u °C – oduzeti 32, množiti s 5, dijeliti s 9
°R u °F – množiti s 9, dijeliti s 4, dodati 32
°F u °R – oduzeti 32, množiti s 4, dijeliti s 9
Za različite razine rashlađenosti postoje odgovarajući izrazi (koje, kao i mnoge druge, ne treba tumačiti bukvalno), pa kažemo da je vino smrznuto kada mu je temperatura ispod 4°C, ali nerijetko i ispod 0°C. Ledeno je ono vino koje je ohlađeno na 4-6°C, hladno vino ima temperaturu između 6 i 12°C, a svježe od 12 do 16°C. Sobnom temperaturom, na koju se obično temperiraju crna vina (pa se i kod nas običava reći da ih šambriramo) smatra se ona koja se kreće između 16 i 18°C. I zagrijana vina, ovisno o stupnju te zagrijanosti nazivamo mlakim (20-30°C), toplim (30-40°C) i vrućim (iznad 40°C), kakav je npr. varenik, odnosno glivajn, (Glüwein).
O podrumskoj temperaturi (i relativnoj vlažnosti podrumske atmosfere) valja brinuti od trenutka kada se pristupa projektiranju i izgradnji takva objekta, a zatim naročito i u tijeku rada u njemu. Optimalna podrumska mikroklima ovisi o velikom broju čimbenika (ponajviše o proizvodnoj orjentaciji), a najbolje je kada se ona postigne prirodnim putem (ukapanjem) i kada je podrumska temperatura između 11 i 14°C, a relativna vlažnost zraka kod te temperature oko 70%.
Vidi: podrum, podrumska mikroklima.
